50 godina JU KSC Kakanj: Premijera pozorišne predstave “Ludilo udvoje”

Podijelite:

Nakon tri mjeseca rada na novom pozorišnom komadu Javna ustanova Kulturno-sportski centar Kakanj sa velikim zadovoljstvom obavještava građane da će se nova predstava pod nazivom “Ludilo udvoje” premijerno odigrati 26.04.2017. godine na velikoj sceni Doma kulture, sa početkom u 19,30 sati.

Premijera pozorišne predstave “Ludilo udvoje” u kojoj glume Mirza Mušija, Mirza Bajramović i glumica Aida Bukva jedan je od glavnih događaja u okviru programa obilježavanja 50 godina Javne ustanove Kulturno-sportski centar Kakanj.

Producent Aldin Šljivo o predstavi:

„Povodom obilježavanja 50 godina  djelovanja i rada Javne ustanove koja danas nosi naziv JU Kulturno-sportski centar Kakanj, odlučili smo za naše sugrađane producirati predstavu Dramskog studija naše Ustanove na jednom višem nivou, a koja nosi naziv „Ludilo udvoje“, drama apsurda rumunsko-francuskog pisca Eugena Ionesca.

U želji  da dostignemo viši i profesionalniji nivo u ovoj oblasti djelovanja kako to radimo i u drugim granama našeg djelokruga, kao i u  želji da naše sugrađane na naš rođendan počastimo kvalitetnom predstavom u domaćoj produkciji, izdvojili smo za ovu predstavu  veći budžet  nego što je to uobičajeno za našu Ustanovu.

Za realizaciju ovog projekta smo uglavnom koristili domaći kadar, pa će režiju potpisati Mirza Mušija, a glumačku podjelu čine pored Mirze Mušije i Mirze Bajramovića i gostujuća popularna glumica Kamernog teatra iz Sarajeva Aida Bukva. Dakle, JU KSC Kakanj zapošljava dva profesionalna glumca, Mirzu Mušiju i Mirzu Bajramovića, s kojim se ponosimo i koji daju nemjerljiv doprinos za naš grad. To će dokazati i ova predstava u koju su obojica uključeni i koja govori o otuđenosti modernog čovjeka što je sve češća pojava u našem društvu. Potpomognuti gostujućom   glumicom, smatram da će ovaj naš „kreativni tim“ biti vrlo uspješan u predstavljanju naše Ustanove. Pored zaposlenika JU KSC Kakanj i domaćeg kakanjskog brenda Frame production (zaduženi za audio-vizuelni identitet predstave), kao scenografa smo angažovali spoljnog saradnika akademskog slikara Mensura Bećirovića iz Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i vjerujem da će  gledaoci prepoznati da smo unaprijedili i ovaj  pozorišni segment  u koji je uložen trud i novac.

Općina Kakanj je osnivač i finansijer JU KSC Kakanj i daje veliki doprinos i podršku radu Dramskog studija. Plan nam je da ova predstava živi, da se predstavimo sa ovom predstavom i u drugim gradovima BiH pa i šire.“

Redatelj Mirza Mušija o predstavi:

Odlučili smo se za ovog respektabilnog autora i ovaj komad u povodu obilježavanja 50 godina rada JU KSC, zbog toga što govori o otuđenosti modernog čovjeka, usamljenosti, odsustvu istinskih plemenitih emocija i ratu kao besmislu i farsi najvećih razmjera. To bi u najgrubljem smislu bio opis današnjeg modernog čovjeka i svijeta u kojem živimo, stoga je tematika ovog komada više nego aktuelna.

Jedan od citata Eugena Ionesca se pojavljuje kao lajtmotiv u njegovim dramama: „Čovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutrašnjosti grada koji strastveno želi upropastiti, protiv kojega se buni, jer kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izražavanja također oblik tlačenja. Čovjek avangarde je protivnik postojećeg sistema.”

Običan čovjek, kao i pozorišni autori današnjice ne mogu ostati ravnodušni na slike stradanja nevinih koje svakodnevno viđamo i ne može biti neosjetljiv na novonastali svjetski poredak. U šta se pretvara današnje društvo, odakle kreću ovi sukobi i ko ih započinje? Da li je sukob u porodici refleksija svjetskih sukoba ili je obratno? Kako je moguće da već sada imamo preko 70 ratnih žarišta u svijetu (duplo više nego za vrijeme II svjetskog rata), da imamo toliko nevinih žrtava (djece i civila), a da pri tome nemamo jasne suprostavljene strane i ko zapravo stoji iza ovog opšteg meteža i rata?!? Gdje god se okrenemo vidimo neko bojno polje, u svijetu, u porodici, u ekonomiji, u braku, u politici, u konačnici i u nama samima! Da li je taj rat u modernom čovjeku davno izgubljen, pa zato vidimo dezorijentirane, dehumanizirane, beskrupulozne ljude, lišene iskonske univerzalne čežnje za ljubavlju, ljepotom, dobrotom i mirom. Potreban nam je mir….

Sve ovo gore navedeno je maestralno prikazano u ovoj drami apsurda, gdje pratimo srednjovječni bračni par (ON i ONA-namjerno depersonalizirani), svako zarobljen u svom svijetu, lišen istinske komunikacije, osuđeni jedni na druge, u permanetnom sukobu oko najtrivijalnijih stvari, dok napolju bijesni rat i prijeti da sruši i njih i njihov mali davno izgubljeni svijet.

Bilješka o piscu:

Eugène Ionesco, rođen Eugen Ionescu (Slatina, 26. novembra 1909. – Pariz, 28. marta 1994.), je bio francusko-rumunjski književnik i dramatičar, te jedan od glavnih predstavnika Teatra apsurda. Iznad ismijavanja najbanalnijih situacija, Ionescove drame opisuju na realan način samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca.

Ionesco se 1936. oženio sa Rodicom Burileanu (1910. – 2004.). Brak im je donio jednu kći za koju je Ionesco napisao mnogo nekonvencionalnih priča za djecu. Dobivši stipendiju 1938., bježi pred rumunjskim fašizmom nazad u Francusku gdje je završio svoj doktorski rad. Zbog izbijanja Drugog svjetskog rata 1939., ostao je u Marseilleu, no konačno se nastanio u Francuskoj tek 1942. godine. Nakon oslobađanja Pariza 1944., Ionesco se s obitelji preselio tamo. Unatoč dugotrajnom boravku u Francuskoj, državljanstvo je dobio tek 1950. godine.

Ionescova najranija, ali i najinovativnija djela su jednočine antidrame: Ćelava pjevačica (1950.), Poduka (1951.), Stolice (1952.) i Jacques ili pokornost (1955.). Ti apsurdni skečevi, kojima je dao naziv “antikomadi” ili “antidrame”, opisuju moderan osjećaj otuđenosti, i nemogućnosti i besmislenosti komunikacije sa nadrealnom komičnom silom, parodirajući konformizam buržoazije i konvencionalnih pozorišnih formi. U njima Inoesco odbija konvencionalnu fabulu kao bazu, umjesto toga uzima njihovu dramsku strukturu iz akcelerirajućih ritmova i(li) cikličnih ponavljanja. Zanemaruje psihologiju i logički dijalog, time opisujući dehumanizirani svijet sa mehaničkim, skoro lutkarskim likovima koji govore na non-sequituru. Jezik postane sve rijeđi, sa riječima i materijalnim objektima koji dobiju vlastiti život, povećavajući likove i stvarajući osjećaj opasnosti.

Kao i Shaw i Brecht, Ionesco je pozorištu doprinio i svojim teoretskim pisanjima. Uglavnom je pisao sa ciljem da ispravi kritičare koji njegova djela nisu razumjeli i time su loše uticali na njegovu publiku. Čineći to, Ionesco je artikulirao načine na koje je on mislio da se moderno pozorište treba reformirati.  Bilješke i protubilješke  je kolekcija Ionescovih pisanja, koja je sadržavala i razloge zbog kojih je počeo pisati za pozorište i režirati odgovore za svoje kritičare.

U prvoj sekciji, naslovljenoj Iskustvo pozorišta, Ionesco je tvrdio da je kao dijete mrzio ići u pozorište jer mu to nije pružalo “nikakvo zadovoljstvo ili osjećaj participacije”. Napisao je da je problem realističnog pozorišta taj što je manje zanimljivo nego pozorište koje zaziva “imaginativnu istinu”, koju je on smatrao mnogo interesantnijom i oslobađajućom nego “usku” istinu predstavljenu striktnim realizmom. Tvrdio je da “drama koja se oslanja na jednostavne efekte nije nužno pojednostavljena drama”.

Ionesco je 1970. odlikovan članstvom u Académie française. Ionesco je dobio i mnogo nagrada od kojih su najistaknutije: Nagrada na Tourskom festivalu za film 1959., Prix Italia 1963., Nagrada Asocijacije pozorišnih pisaca 1966., Grand Prix National za pozorište 1969., Monaco Grand Prix 1969., Austrijska državna nagrada za europsku književnost 1970., Nagrada Jeruzalem 1973., te počasni doktorati na univerzitetima u New Yorku, Leuvenu, Warwicku i Tel Avivu. Ionesco je umro u Parizu 28. ožujka 1994. u svojoj 84. godini, a pokopan je na pariškom groblju Montparnasse.

Iako je pisao gotovo samo na francuskom, on je jedan od najodlikovanijih rumunjskih umjetnika.

50 GODINA JU KSC KAKANJ

DRAMSKI STUDIO

Eugen Ionesco

LUDILO UDVOJE

Producent: Aldin Šljivo

Glumci – Aida Bukva, Mirza Mušija i Mirza Bajramović

Inspicijenti – Adnan Kadić

Scenografija – Mensur Begičević

TEHNIČKA EKIPA I OSTALI UČESNICI U PRIPREMI IZVEDBE PREDSTAVE

Postavka i operater rasvjete:Mahir Fejzović; Audio i video operater: Almir Kuburić; Šef tehnike: Nijaz Neimarlija , Scenski majstor:Emsad Marušić; PR i marketing: Nerma Alagić; Administrativni poslovi: Medina Sarač; Blagajnice: Mensura Huduti i Mirnesa Begić; Održavanje čistoće Doma kulture: Sabina Čelebić; Dizajn plakata i audio vizuelni efekti: Frame production

 

OJZ3MZ1 [Converted]

 

Ulaznice za pozorišnu predstavu “Ludilo udvoje” po cijeni od 7 KM možete kupiti na info-pultu u Muzeju Kaknja svakog radnog dana od 07,30 do 15,30 sati, a nakon radnog vremena prodaja će biti omogućena i u kultnom školskom centru “Europa”.

 

JU KSC KAKANJ

Podijelite:

Posljedni članci