Sehara i djevojačko ruho / Muzej Kaknja

Najveća radost za roditelje je dočekati da mlada prekorači kućni prag. Uvijek je bilo lakše ženiti nego udavati. Udavati svoje dijete za roditelje znači gubiti drago čeljade iz kuće ili ga udaljiti od očiju, da srce kuka a oči vehnu. Helem sa mladom je u kuću dolazilo i ruho uglavnom u sehari a od ‘jačih’ famelija i ruho u kolima.

Dok se mlada vozi u istim kolima sa mladom sjedi samo njezina jengija i koji njezin bliži rođak. Iza svatova idu kola u kojima se u sanducima vozi djevojačko ruho. I ta su kola pokrivena čohom i boščalucima. Ako mlada ne vozi sa sobom ruha, može ga ili pred sobom poslati ili će iza nje doći.

Običaji se po našoj Bosni u detaljima razlikuju kod Bosanaca triju vjera i običaja. Negdje se kad se dođe pred mladinu kuću morala ispoštovati posebna procedura otkupa sanduka. Sanduk – komora – ruho – seksena se trebao otkupiti od čuvara. Kad bi se sanduk, nakon određenih natezanja i cjenjkanja otkupio svi ulaze u mladinu kuću gdje slijedi gozba. Potom se ruho uredno spakira, a konj ili kola se posebno nakite. Na konja su se već od kuće metnule ”brozve”, ali se sad na jaku meće ručnik i šarenih papira. 

Opet negdje je sehara bila glavno spremište ruha. Jedna nana priča da je seharu je od svoje majke, jer nije imala više čime da me daruje. »Tu se nalazi moje ruho, koje sam godinama vezla. U svakom cvijetu uvezeno je par uspomena. Jer djevojačko ruho je najveći miraz, a sadrži vrijeme, mladost i uspomene. Ovaj jastuk (pokazuje rozi jastuk uz blagi osmjeh) vezla sam cijele zime. Jelek sam naslijedila od svoje nane i star je 200 godina. Sve ovo što vidiš treba da čuvaš i da znaš, da dok ima ovoga, biće i nas…“

Opet kod drugih nije bilo sehare ali je bio sanduk u koji se stavljalo ruho i mnogo koješta. »Sanduk je bio izrezbaren i posebno obojen, a iznutra je imao posebnu manju laticu u koju su se stavljali sitni predmeti. Sadržaj sanduka činilo je djevojačko ruho: čerme, šotane, gaće, čorapi, terluci, opanci, meculeti, pregljača, čilimarica, košuljci, a u latici bi bile igle za šivanje, šilo i opančarica, igle za pletenje, ponekad malo pomade i ogledalce i sl. U drugom dijelu koji se zvao bala nalazili su se: Gunjevi, biljci, rutaši, vriće, obične zobnice, darovi za svatove i ostalo što je mlada prikupila. Pored ovoga komoru su sačinjavali i predmeti kućne uporabe, a nezaobilazni su bili: kudilja, grebene, gargaše, pratnjača, srp, metla, a u posljednje vrijeme regali, ležaji, fotelje i sl.«

Nisu isti običaji  slanja ruha, niti su istog kvaliteta sehare i sanduci bili na selu i u čaršiji.

Sehara koja se nalazi u Muzeju Kaknja obogaćena je starim vezovima i salvetama koje su darovane od strane naših sugrađanki.

U Muzej Kaknja svakodnevno pristižu različiti predmeti koji se nakon procjene uredno smjeste na mjesto kojem pripadaju.

Ukoliko i vi posjedujete stare predmete koji su od važnosti za naše kulturno- historijsko naslijeđe, iste možete pokloniti u Muzej Kaknja kako bi ih sačuvali od zaborava i i učinili dostupnim za naredne generacije.

 

Tatarija/JU KSC KAKANJ

Naš sugrađanin Šefik Silajdžić aktivno sudjeluje u bogaćenju muzejskih zbirki i stalnih postavki

Naš sugrađanin Šefik Silajdžić odavno je već u klubu prijatelja Muzeja Kaknja. Svojom podrškom i doniranjem zanimljivih eksponata aktivno sudjeluje u bogaćenju muzejskih zbirki i stalnih postavki. Do danas je poklonio veliki broj artefakata, a Muzej Kaknja je predlažio gosp. Siljadžića za dobitnika zahvalnice povodom 15.aprila Dana općine Kakanj i Dana Armije R BiH.

Tako je našem sugrađaninu dodijeljena „Zahvalnica“ u petak, 13.aprila 2018. godine kino-sali doma kulture, i to za veliki doprinos i sakupljanje muzejske građe.

Danas 05.11.2018. godine, gospodin Silajdžić poklonio je stari radio prijemnik koji se koristio za vrijeme Titove Jugoslavije.

Ovom prilikom se zahvaljujemo i pozivamo sve zainteresirane koji bi na ovaj način umuzejili svoje uspomene!
Radimo svaki radni dan i subotom od 07:30 do 15:30h.
Kontakt: 032/771-920

JU KSC KAKANJ

Zanimljivosti o srednjovjekovnom nakitu – Arheološka postavka Muzeja Kaknja

Arheolozi se prilikom istraživanja grobova ispod stećaka na prvom mjestu suočavaju sa pitanjem znatiželjnika o tome ima li tu “zlata”. Narodna predaja je govorila o zlatu kako u grobovima tako i u stećcima. Od nakita se najčešće pronalaze naušnice i prstenje, a u više slučajeva pronađene su i dijademe. Prstenje je od nakita najčešće pronalaženo u grobovima ispod stećaka.

Na nekropoli Donja Zgošća kod Kaknja pronađeno je više prstenova, među kojima se ističe bogato ukrašeni pečatnjak od srebra sa pozlatom. Na pločici prstena nalazi se duboko ugravirani ljiljan kao heraldička oznaka, ali i simbol istaknutog pokojnika.

Zasad nije poznato kome je tačno pripadao ovaj izuzetni primjerak srednjovjekovne primijenjene umjetnosti. Može se jedino pretpostaviti da je pripadao nekom članu vladarske dinastije Kotromanića.
Funkcija ovih velikih i teških prstenova nije uvijek bila da se koriste kao pečatnjaci. Oni su služili i kao statusni simbol, a pokazivali su snagu i moć njihovih nosilaca. Pored estetskih svojstava, prstenju je često pridavana magična i apotropejska moć.

#srebreniprsten #naušnice #srebreniprstenpozlata #muzejKaknja
Donja Zgošća Kakanj /13. -15. stoljeće
Muzej Kaknja

Vrijedni eksponati na fotografijama nalaze se u Muzeju Kaknja u sklopu stalne arheološke postavke “Prošlost Kaknja od prethistorije do kraja srednjeg vijeka”.

Posjetiti nas možete svakog radnog dana i subotom od 07:30 do 15:30h.

Stećkopedija – Edin Bujak

JU KSC KAKANJ

Pogledajte šta nudi program “Tri časa u JU” – Pozivamo profesore, nastavnike i sve škole da prijave svoja odjeljenja

Sa velikom radošću obavještavamo učenike osnovnih škola i njihove nastavnike da se projekat “Tri časa u JU” nastavlja u mjesecu oktobru tekuće godine.

U pitanju je relativno novi program koji organizuje JU KSC Kakanj “Tri časa u JU” koji podrazumijeva posjetu u Muzej Kaknja gdje učenici imaju priliku upoznati se sa četiri stalne postavke, te svim interesantnim eksponatima koji se nalaze u muzeju, zatim organizaciju časa u lapidariju o stećcima, zatim učenici imaju priliku da posjete Dom kulture gdje uživaju uz animirani film ili pozorišnu predstavu Škole glume.. Važno napomenuti je da škole imaju pravo birati koje sadržaje žele vidjeti u JU. U ponudi svakako nudimo posjetu Muzeju Kaknja, Domu kulture, Gradskoj galeriji likovnih umjetnosti ili Sportskoj dvorani KSC Kakanj gdje pretežno mogu odabrati čas kuglanja u Kuglani.

Glavni cilj ovog projekta jeste da učenici pored tradicionalnog vida nastave imaju priliku da se educiraju i na drugačiji način. Važno je da se od malih nogu stekne navika da se posjećuju kulturne institucije.

U pitanju je svakako projekat koji je naišao na pozitivne reakcije i mnogobrojne pohvale od strane nastavnika, učenika ali i njihovih roditelja.

U narednih deset dana ekipa JU KSC Kakanj će posjetiti sve škole na području općine Kakanj i dogovarati sa nastavnicima i profesorima o terminima dolazaka učenika kao i usaglašavanje detalja za one učenike koji su udaljeniji od JU KSC Kakanj. Imamo i određene pogodnosti za udaljenija mjesta kao i nastavak projekta “Putujuće pozorište”, bitno je samo da se pokaže dobra volja.

“Tri časa u JU” ove godine spada u program obilježavanja “Dječije nedjelje” koja obuhvata realizaciju aktivnosti i događaja u periodu od 08.10. do 15.10.2018. godine. Kakanjskim škola nudimo da sami odaberu sljedeće sadržaje:

  1. Pozorišna predstava Škole glume, mlađe grupe polaznika pod nazivom “Dr. Dolittle”. Glumci u predstavi na maštovit način i kreativan način publici govore o dogodovštinama u kojima će se naći Doktor Dolittle sa svojim prijateljima u misiji da spasi grupu majmuna u Africi. Predstava je namijenjena učenicima do IV razreda. Osim pozorišne predstave najmlađim učenicima će biti upriličeno i kratko predavanje o osnovama pozorišta. Trajanje 45 minuta (1školski čas).
  2. Pozorišna predstava Škole glume, starije grupe polaznika pod nazivom “Čudni događaji u noći muzeja” govori o čudnim zbivanjima u malom lokalnom muzeju, nakon što je na mjesto postavljen novi direktor, na humorističan način. U strahu da radnici ne ostanu bez zaposlenja smišljaju spletke i manipulacije u kojima se nalaze, tako da predstava sadrži i karakteristike krimi priče. Trajanje je 90 minuta (2 školska časa).
  3. Posjeta Muzeju Kaknja, sa akcentom na novu arheološku postavku “Prošlost Kaknja od prethistorije do kraja srednjeg vijeka”. Osim mogućnosti gledanja eksponata, učenicima će biti upriličeno i predavanje historijskog karaktera od strane osoblja u Muzeju Kaknja. Obilazak sa predavanjem je u trajanju od 45 minuta (jedan školski čas).
  4. Čas u Kuglani KSC podrazumijeva obilazak kompletne Sportske dvorane KSC Kakanj uz predavanje o osnovama kuglanja te praktičan prikaz i mogućnost kuglanja za sve zainteresovane u trajanju od 45 minuta (jedan školski čas).

Ponuda obuhvata besplatan prijevoz + sendvič.

Svi zainteresovani profesori i nastavnici mogu se za više informacija javiti na 032/771-920.

JU KSC KAKANJ

 

829.godišnjica Povelje Kulina bana – Potvrda države Bosne

Bosna se prvi put u dokumentima spominje sredinom 10. stojeća. Ipak se upravo Povelja Kulina bana nerijetko naziva rodnim listom Bosne i Hercegovine.

Danas se obilježava 829. godišnjica Povelje Kulina bana, prvog srednjovjekovnog dokumenta pisanog na starobosanskom jeziku, autentičnim pismom bosančicom, i jednom od najstarijih državnih dokumenata svih južoslavenskih naroda i država.

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara, ali i svih građana BiH. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva. To je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru, tj. knezu, druge države.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Što se tiče prvog aspekta, može se reći da je Kulinova povelja rodni list bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi iz nekih okolnih zemalja. Čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike vlastite nacionalno-jezičke historije, mada na njenom početku jasno stoji odrednica “(banь) bosьnьski”. Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i s drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev, jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.

Repliku Povelje Kulina bana možete pronaći i u Muzeju Kaknja. Posjetite nas.

JU KSC KAKANJ

Popisivali smo stećke na području općine Kakanj – želimo vam predstaviti I fazu održanih aktivnosti – MUZEJ KAKNJA

Aktivnosti na projektu „Popis stećaka na području općine Kakanj”, realizovane su kroz terenski obilazak nekropola i GPS snimanja.

Terene su obilazili  Stručni tim JU KSC Kakanj  i učenici-volonteri (učenici osnovnih i srednjih škola sa područja općine Kakanj).

U okviru manifestacije „Kakanjski dani” Muzej Kaknja će predstaviti rezultate ovog višemjesečnog projekta „Popis stećaka na području općine Kakanj” – I FAZA. Projekt je počeo u mjesecu oktobru 2017. godine, a planirano je da se okonča u drugoj polovini 2018. godine, međutim zbog velikog broja stećaka koji nisu nigdje do sada evidentirani a koje je stručni tim pronašao na terenu, odlučili smo se da daljni nastavak ovog projekta radimo po fazama.

Prezentacija rezultata popisa stećaka – I FAZA, bit će predstavljena javnosti kroz info plakate, opis jednog terenskog dana tokom popisa, te uz video prezentaciju i brošure. U okviru “Kakanjskih dana 2018” prezentirat ćemo jedan segment našeg rada, a to su popisani stećci sa područja rijeke Trstionice.

Najvljujemo i dolazak arheologa Edina Bujaka, koji će imati prezentaciju popisa stećaka.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže u petak 03.08.2018. godine u Parku Doma kulture Kakanj sa početkom u 11:00 sati kada će javnosti biti prezentovan prvi dio projekta uz specijalno pripremljen performans polaznika Škole glume.

Pozivamo i medije da ovu aktivnost proprate.

Svi su dobrodošli.

 

JU KSC KAKANJ

„Genocid na karti“, od danas i u Muzeju Kaknja

Autor projekta „Genocid na karti“, Kakanjac Mugdim Cvrljo, darovao je Muzeju Kaknja primjerak
ovog kartografskog prikaza genocida u Srebrenici.
„Genocid na karti“ u obliku simbola na topografskoj karti prikazuje dešavanja u i oko Srebrenice u
ljeto 1995. godine , lokacije masovnih zarobljavanja Srebreničana i njihove egzekucije, kao i 39
masovnih grobnica.
Izvori podataka za izradu ove karte bila su djela istaknutih bosanskohercegovačkih historičara,
dokumenti Haškog tribunala i Suda BiH, ali i podatka do kojih je autor došao tokom višegodišnjeg
učestvovanja na Maršu mira.
„Genocid na karti“ bit će postavljen u Muzeju Kaknja kao dio eksponata vezanih za proteklu agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

VELIKO HVALA za Behaiju Neimarliju kakanjskog borca iz perioda NOB-a čija je želja bila da se njegova oficirska uniforma i drugi predmeti čuvaju u Muzeju Kaknja

Oficirsko odijelo kao i  mnogobrojni vrijedni predmeti koji su pripadali kakanjskom borcu iz perioda NOB-a Behaiji Neimarliji danas su od strane njegove porodice donirani Muzeju Kaknja. Želja kakanjskog borca Behaije Neimarlije bila je da se njegova oficirska oprema sačuva u muzeju i tako trajno podsjeća na period 1941-1945. godine.

Učesnik NOAR-a 1941-1945 Behaija Neimarlija do nedavno je povodom obilježavanja značajnih datuma u gradskom spomen-parku (na Spomen-obilježju palim borcima NOAR-a 1941.-1945. godine), na spomen-obilježju na Ponijerima i dr. održavao govore našim sugrađanima i gostima. Behaija Neimarlija je nedavno napustio ovaj svijet ostavivši za sobom mnogo uspomena, neke od njih bit će sačuvane u muzeju.

U Muzej Kaknja danas je stigla oficirska uniforma (oficirska kapa, košulja, hlače, kožna torbica, ručni sat), dokumenti i knjige.

Ovom prilikom se zahvaljujemo porodici na ukazanom povjerenju.

Otvorenje izložbe 70 godina u Muzeju Kaknja – 09.april 2015. godine

Behaija Neimarlija: Dobitnik tri ordena, kao i najvišeg opštinskog priznanja, Plakete oslobođenja Kaknja za 8. april – Dan oslobođenja Kaknja
Behaija Neimarlija je učesnik Drugog svjetskog rata. Rođen je u mjestu Živalji u Kaknju 1928. godine. Osnovnu školu je završio u Kaknju, 1943. godine, te trebao ići u Medresu, ali ipak je otišao u partizane.
“Ja sam bio u Četvrtoj krajiškoj diviziji,odnosno u udarnoj grupi. Ja sam jedan od živih učesnika koji je bio na oslobađanju Kaknja, bio sam i ranjen. Sa tri bataljona smo se prebacili preko Bosne i dva puta smo još napadali Kakanj, ali ga nismo oslobodili. Pošto sam imao 17 godina, bio sam prvo pomoćnik kod mitraljeza, a poslije sam bio u komandi čete kurir, skojevac. Tako su jednoga dana postrojili nas i zvali na zadatak. Komesar bataljona je bio Milan Inđić, narodni heroj, te nas oko dvadesetero je došlo u Ži-valje navečer, u moje selo gdje sam ja rođen. Dobili smo radnička odijela, mi nismo ni znali kakav je zadatak, samo znaš da moraš da se javiš. Trebalo je uznemiriti neprijatelja u Kaknju. Mi smo iz Živalja krenuli u radničkim odijelima, ja sam od svog rođaka Ismeta Neimarlije uzeo bluzu radničku, sjećam se, bila mi je velika, jer sam ja i bio malešan.Došli smo na most šehidski, a gore je bila straža na raskršću, njemačka straža. Italijani su bili u jednoj kući. Uglavnom, mi smo ih trebali iznenaditi. Među nama je bio jedan koji je bio u njemačkoj vojsci, pa je znao i govoriti njemački. Mi smo išli kao radnici, na posao, u pola 11 smo prešli, jedan za drugim, a pokupljeno je bilo cijelo oružje i dato nama, našoj grupi. Kada smo došli u naselje tzv. Albanija, na raskršće, Švabo nas je zaustavio. Pitali su nas ko ide, a ovaj naš što je znao njemački jezik malo, iz vojske, inače Krajišnik, Hrnjić se prezivao, je rekao da idu radnici na posao u Rudnik, od 11 da rade. Švabo je rekao da ide jedan naprijed, a ostali stoj. Tražio je propusnicu koju je svaki radnik morao imati, a taj što znao govoriti njemački je imao nož sakriven umjesto propusnice, i gotovo… Drugi put kada smo uletili u Kakanj, tri bataljona 1945. godine su trebala da zauzmu Kakanj, kako bi se prebacila Četvrta i Deseta divizija, koje su bile sa druge strane Bosne. Ja sam bio u prvom bataljonu Šeste krajiške udarne. Prvi bataljon je Šeste krajiške, drugi bataljon Osme krajiške, kojim je komandovao Osman Đafić koji je poginuo u Kaknju, treći Jedanaeste krajiške brigade sa kojom je komandovao jedan Mićo, koji je i bio ko-madant cijele te udarne grupe. Trebalo jezauzeti most u Kaknju, nisu bila dva mostakao sada, nego samo jedan. Bunker je biona onoj strani gdje je sada radnja od Begovca. Jedna grupa skojevaca, dobrovoljaca, sa mnom je bio i jedan Čehajić iz Visokog, došli smo blizu njihovog bunkera, a oni su pjevali: „Kiša pada, partizani bosi, samo Tito oputare nosi“. Trebali smo da oslobodimo most da bi prešla Divizija, i zauzeli smo most, zauzeli Kakanj, sem Grebena gdje su ostali Nijemci. Krenuli smo dalje sa Divizijom pre-ma Sarajevu, od Sarajeva prema Visokom koje smo oslobodili 7., i onda defnitivno Kakanj 8. aprila”

Preneseno iz: Kakanjske novine [broj 202, 1.12.2012]

Pozitivne kritike na projekat “Mjesec ratnih godina”: 900 učenika, 55 doniranih predmeta, 24 literarna rada, 2 gostujuće izložbe, 2 radionice, promocija knjige…

Projekat “Mjesec ratnih godina” u organizaciji JU KSC Kakanj – odjel Muzej Kaknja je trajao od 19.02.2018. godine do 15.04.2018. godine.  Ovaj projekat je za cilj imao aktuelizaciju historijskih podataka i utvrđenih istina o ratnim dešavanjima 1992–1995. godine, naročito sagledavajući trenutno stanje sve izraženije nacionalističke retorike u javnom mnijenju, a uzimajući u obzir činjenicu da se gradivo o pomenutom periodu nedovoljno obrađuje u školskom sistemu se sastoji od nekoliko javnih poziva i nekoliko manifestacija (izložbe, radionice, promocije knjiga..).

Projekat se sastoji od nekoliko javnih poziva i nekoliko manifestacija (izložbe, radionice, promocije knjiga..).

Javnosti su se uputila ukupno tri poziva:

  • Javni poziv za prisustvo času historije o ratnim godinama 1992–1995.
  • Pozvane su sve NVO, firme, osnovne i srednje škole, pojedinci…da poslušaju čas historije na kojem su predavanja držali borci i ratni komandanti: Munir Karahodžić i Fahrudin Aletović, te kustos Muzej Kaknja, MA historije, Amra Veispahić.
  • U periodu od 19.02.2018. godine do 15.03. 2018. godine, koliko je trajao odziv na Javni poziv, održana su ukupno 43 časa, a učešće su uzele kakanjske srednje i osnovne škole sa ukupno 900 učenika.

 

  • Javni poziv za doniranje ličnih predmeta iz rata
  • Javnim pozivom o doniranju ličnih predmeta iz rata nastojala se obogatiti vojna zibirka Muzeja Kaknja, te implementirati kolekcija ličnih predmeta iz svakodnevnog života u stalnoj postavci „Kakanj u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu“. Potraživani predmeti su bili: knjiga, odijevni predmet koji se nosio u ratu, omiljena igračka, pismo, fotografija, stare cipele, muzički instrumenat itd.
  • Kroz ovaj javni poziv, koji je trajao dva mjeseca (februar i mart), ukupno su pristigla 55 predmeta koji su stekli status muzejskih eksponata. Većina novopristiglih eksponata su iz kolekcije vojnog naoružanja i ličnih sredstava vojnika na frontu, dok je manji dio istih iz kolekcije svakodnevnih ličnih predmeta. Među onima koji su poklonili najveći broj eksponata ističu se: Fikret Trako i Muris Karamuja. Važno je istači da je prikupljeno i nekoliko ratnih pisama/dnevnika, tri u statusu reversa (Mirsada Čaluk – dva i Nermin Đokić – jedno) i jedno u statusu poklona (Fikret Trako). Jedan dio poklonjenih ekspoanta su uvršteni u reorganiziranu ratnu postavku Muzeja Kaknja.

 

  • Javni poziv za literarno takmičenje „Pismo muzeju – Moje iskustvo rata“
  • Literarn konkurs „Pismo muzeju“ je takmičenje koje je organizovala JU KSC Kakanj, Muzej Kaknja u okviru projekta „Mjesec ratnih godina“. Zamišljen je kao nadmentanje za najbolji literarni rad na tri predviđene teme: Priče sa ratnog fronta, Djetinstvo u ratu i Moje viđenje rata.
  • Ukupno je pristiglo 24 rada. Prema odluci žirija, u prvoj kategoriji – Priče sa ratnog fronta – prvu nagradu luksuzno izdanje „Bosanko kraljevstvo“ dobila je Nihada Hajdarević. U drugoj kategoriji – Djetinstvo u ratu, prvo mjesto pripalo je Evelinu Memiću. I u trećoj kategoriji – Moje viđenje rata, dobitnica knjige „Djetinstvo u ratu“ je Elma Begić. Pored potonje, nagrađena su još tri literarna rada iz ove kategorije a dobitnici su: Belma Ramić, Kanita Čišija i Adrijan Marić.

 

U sklopu projekta „Mjesec ratnih godina“ realizovane su razne manifestacije pod platformom sjećanja na ratni period 1992–1995.

 

  • Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine i obilježavanja treće godišnjice od osnivanja Muzeja Kaknja, 1. marta je upriličeno svečano otvorenje dvije gostujuće izložbe.
    „Lični predmeti iz opkoljenog grada“ – u organizaciji Muzeja Kaknja i Historijskog muzeja BiH i
  1. „Ratni dnevnici – svjedočenja životu“ – u organizaciji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti i Fonda memorijala KS.

Svečanosti otvaranja pomenute dvije gostujuće izložbe prisustvovalo je 70 gostiju.

  • U istom ozračju, 05. marta tekuće godine, za najmlađe su organizovane dvije radionice:
  1. „Izrada ratnih krpenih lutki“
  2. „Izrada pištolja, mačeva i strijela

Učešće na radionicama uzelo je ukupno 23 djece.

  • Ispred Stručne muzejske biblioteke, 12. aprila, održana je promocija knjige „Djetinstvo u ratu“, autora Jasminka Halilovića. Na istoj je prisustvovalo ukupno 50 posjetitelja.

 

  • Povodom Dana Općine Kakanj i Dana ARBiH, 13. aprila 2018. godine, upriličena je dodjela nagrada za literarno takmičenje i svečano otvaranje reorganizirane postavke „Kakanj u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992–1995“. Izložba je otvorena 1. marta 2016. godine, zahvaljujući donacijama naših sugrađana, a radovi na reorganizaciji iste vezani su za Javni poziv za doniranje ličnih predmeta iz rata. Od ukupnih 55 novopristiglih eksponata, u postavku je uključeno njih 14.

 

Pored uključenosti eksponata pristiglih Javnim pozivom, noviteti u reorganiziranoj postavci su: centralni dio postavke posvećen prvom predsjedniku suverene i nezavisne BiH, i vrhovnom vojnom komandantu, Aliji Izetbegoviću;  vitrina PL-a; zastave kakanjskih ratnih brigada; improvizacija minskog polja i ranjenika; te imaginarna lutka šehida.

Vizuelno, postavka je osvježena vitrinama Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Svečanom obilasku reorganizirane postavke „Kakanj u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992–1995.“ prisustvovalo je 40 posjetitelja.

Obzirom da je ovaj projekat izazvao sve pozitivne kritike naših sugrađana, plan je da se nastavi sa istim naredne školske godine uz dopunjavanje novih aktivnosti.

JU KSC KAKANJ

MUZEJ KAKNJA: Posjetili smo Muniru Hadžić, Ševalu Avdispahić i Nezira Čaluka koji posjeduju vrijedne eksponate za etnološku zbirku

U srijedu 24.01.2018. godine uposlenice JU KSC Kakanj – Muzej Kaknja prema službenoj dužnosti posjetile su gospodina Nezira Čaluka nastanjenog u selu Obre, te gospođu Muniru Hadžić iz sela Vehabi u svrhu otkupa eksponata. Eksponati koji su nam ponuđeni na otkup stari su oko 70 godina, a spadaju u etnološku zbirku. Predmeti koji su u relativno dobrom stanju poput mašine singerice, sahana sa poklopcem, seta ručnog rada (zar za prozore, nadstoljnjak i jagija) ponuđeni su na otkup Javnoj ustanovi Kulturno-sportski centar Kakanj. Prema riječima vlasnika eksponati su porodično naslijeđe i korišteni su u domaćinstvu.

Munira Hadžić i Ševala Avdispahić od svojih mladalačkih dana pokazivale su interes za ručne radove i izradu istih.
Ova posjeta iskorištena je kako bi se osoblje Muzeja Kaknja dodatno upoznalo sa raznim tehnikama kao što su: narodni vez, vez brojem, zlatovez, vez na leakrilu i i heklanje.

Kod gospodina Nezira Čaluka  postoje dva eksponata koja pripadaju etnološkoj zbirci a to su: plug – poljoprivredna sprava kojom se obrađuje (ore) tlo, usitnjavanje i poravnavanje zemlje nakon sjetve i trgovačka vaga sa tasovima.

Gospodin Čaluk i gospođa Hadžić pozvali su osoblje Muzeja Kaknja kako bi ponudili vrijedne eksponate ali prvenstveno kako bi nas upoznali sa svojim radom te da se upotpuni etnološka zbirka u muzeju.

Muzej Kaknja redovno vrši otkup eksponata koji su od važnosti za očuvanje kulturno-historijske baštine, ali isto tako mnogobrojni građani vrijedne eksponate poklone u muzej jer smatraju da je to najbolje mjesto za čuvanje uspomena na nekadašnji način života.

Nakon što se izvrši procjena eksponata Muzej Kaknja će otkupiti one koji su potrebni za bogaćenje etnološke zbirke.

JU KSC KAKANJ