Miodrag Miki Trifunov, doajen bosanskohercegovačkog glumišta već devet godina je u penziji, ali i dalje radi bez prestanka, glumi i recitira poeziju. Govori tiho i sjetno, kao da ne želi riječima da povrijedi tišinu, već da je nadogradi. Kod Mikija Trifunova nema razlike između teatra i poezija, ima nešto zajedničko i kod jednog i drugog, a to je život, iskustvo, to su ljudi, to su sudbine.

Javna ustanova Kulturno-sportski centar Kakanj će u četvrtak 12.04.2018. godine ugostiti čuvenog sarajevskog glumca Miodraga Mikija Trifunova u Domu kulture Kakanj, sa početkom u 13:00 sati. Ovom prilikom on će odigrati svoj poetski performans “Svjedok”, koji se sastoji od govorenja poezije velikih, kako domaćih tako i svjetskih pjesnika. Smatramo da su ovakvi sadržaji itekako potrebni Domu kulture i da je publika željna ovakvih sadržaja. U vremenu u kojem se gubi osjećaj za riječ, osjećaj za lijepu riječ, važno je da barem na sceni nastavimo da njegujemo važnost i poetski naboj jezika. Ovaj program namijenjen je i organizuje se za učenike svih srednjih škola iz Kaknja, ali i za sve zainteresovane koji odluče da nam se pridruže.

“Teatar i poezija su skoro isto, samo je pitanje artikulacije, jednostavno stih ima jednu formu, a dramski tekst svoju. Ipak, u suštini tu razlike nema, jer jedno i drugo zahtjeva interpretaciju, oboje traži da vlastito iskustvo jednostavno, kako bi rekli političari, implementirate u to. Sve je samo pitanje kako to vi doživljavate, kako nešto vi registrujete, jer ja jednostavno ne postojim ako me publika ne doživi. I obrnuto, ako ja vas ne registrujem vi ne postojite. Sve je u uzajamnom odnosu”, kazao je na početku razgovora.

Poznato je da voli i najradije recitira Miku Antića, priznao je, ali i kazao da voli sve pjesnike svijeta.

“Kad pročitam neki naslov on me se mora ticati, mora dirati neki moj unutrašnji damar, nešto što se mene kao čovjeka tiče. Toliko veličanstvenog je u svijetu napisano da jednostavno sada praviti jednu jasnu definiciju, šta mi se sviđa, a šta ne, je jako teško. Ako nešto korespondira s velikom većinom, onda se to i mene tiče. Do mnogo pjesama sam dolazio tako što su mi ljudi sugerisali, haj Miki nauči ono, haj nauči ovo. Postao sam kao kutija želja”.

Onda je priznao da Miku Antića voli i zato što mu je komšija, ali prije svega jer je vrhunski. Sve počinje s njegovom opaskom: “Ja uopšte mnogo volim da se igram ludosti, u sve dane žmureći zakoračim, ja nisam za okretanja, ja sam za izokretanja. Dok ste vi zveckali zubima, ja sam zvezdama zvonio i morate već jednom shvatiti ja samo na sebe podsećam, ovako mamuran od mašte i proklet od poverenja”…

JU KSC KAKANJ