GRADINA

Podijelite:

IVNIČKO-ZAGRADSKA GRADINA

Gradine (gradišta) su ostaci utvrđenih stalnih naselja na uzvisinama koja se grade od prapovijesti pa do Srednjeg vijeka. Tokom opasnosti služile su kao pribježišta ili kao stražarska mjesta. Smještene su na manjim uzvisinama koje se ili kao samačka brda uzdižu iznad dolina, ili se kao izdanci brjegova jednom stranom drže brijega iz kojeg su izrasle, dok ostalim dijelom kao jezičci strše prema dolini ili klancu. U njima su stambene građevine smještene u sredini ili duž zaštitnih zidova.
Malo je krajeva u Bosni i Hercegovini gdje se neće naći na manje ili više lokaliteta, sa nazivom Gradina ili nešto izmijenjenim varijantama istog toponima. Takav naziv nosi i jedan dio teritorije na sjevernoj strani općine Kakanj, na području naselja Zagrađe i Ivnica, gdje se nekada nalazilo utvrđenje gradina. Pretpostavka je da je to utvrđenje, kao i gotovo sva druga širom Bosne i Hercegovine, nastalo još u prahistorijsko doba te da je egzistiralo do kraja Srednjeg vijeka.
Na temelju proučavanja gradina širom Bosne i Hercegovine, pretpostavlja se da je Ivničko-zagradska gradina predstavljala predstražu sjevernoj strani srednjovjekovnog grada Bobovca. Nedaleko od te gradine, u mjestu Doline u zaseoku Skenderovići, nalaze se ostaci nekadašnje crkve. Danas se kao njeni ostaci vide dijelovi kamenja od kojeg je građena te se stječe utisak da su se ispod crkve nalazile podzemne prostorije u koje se i sama crkva urušila. Zbog nedostatka većeg broja arheoloških ostataka teško je bilo šta više reći.
Vezano za gradine postoje mnoga narodna predanja i priče koje se prenose sa koljena na koljeno. Obavijene su velom tajni, legendi i mitova. Isto se odnosi i na priču koja postoji o Ivničko-zagradskoj gradini. Govori o blagu i zlatnoj puški koji su bili skriveni u prostorijama spomenute gradine. Otkrili su ih starosjedioci naselja Ivnica te nepoznati stranac. Uprkos upozorenju stranca da ne uzima ništa od pronađenog, da može biti popraćeno prokletstvom, domaći čovjek sa Ivnice nije mogao odoljeti zlatnoj puški pa ju je ponio sa sobom. U povratku su ga napali hajduci te je nesretno završio.

 
NEKROPOLA STEĆAKA NA GRADINI

Stećak je uobičajeni naziv za nadgrobni spomenik iz Srednjeg vijeka na širem području Bosne i Hercegovine, sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovima Srbije i južnim dijelovima Hrvatske, uglavnom u Dalmaciji.
Nekropola je groblje ili mjesto gdje se sahranjuju umrli, dok je izvorno značenje te riječi „grad mrtvih“. Kroz historiju Srednjovjekovne Bosne nekropolama se nazivaju lokaliteti sa grupama stećaka – nadgrobnih spomenika. Riječi je o manjim grupama, ali i lokalitetima sa stotinama nadgrobnih spomenika. Pored naziva nekropola, za srednjovjekovne lokalitete sa stećcima u upotrebi su i nazivi „grčko groblje“ i „svatovsko groblje“.
Na širem području lokaliteta Ivničko-zagradske gradine nalazi se nekropola stećaka. Do nje se može doći samo pješke, jer je i sama gradina monumentalni spomenik, okomito spušten ka rijeci Zgošći. Nekropola se sastoji od ukupno sedam stećaka. Po formi, četiri su ploče, dva sanduka i jedan sljemenjak. Najveći je veličine 180x70x40cm. Tri stećka su orijentisana u pravcu istok-zapad, a četiri u pravcu sjever-jug. Lošije su izrade, a materijal od kojeg su izrađeni je miljevina i krečnjački konglomerat. Pored navedenog, nađeno je više komada razbijenog kamenja koje potječe od uništenja stećaka. Posljednje se veže za priču o vjerovanju da se u njima nalazi skriveno blago.

Podijelite:

Posljedni članci