“Ćiro” u Kaknju ima svoju priču i svoj dio historije

Podijelite:

KAKANJSKI „ĆIRO“

Iako je Kakanj, odnosno Rudnik, imao više parnih lokomotiva, lokomotiva serije 62, broja 015 je jedina sačuvana, a ujedno i ista ona koja je kroz grad Kakanj povukla posljednju kompoziciju uglja iz Stare jame (Stare separacije) prema separaciji u Čatićima. Ugalj, taj stari biser mračnog podneblja, vučnom snagom parne mašine od 6950 kg, težine oko 40 tona, prevozila je ova lokomotiva među stanovništvom žargonski prozvana „čađara“.

„Ćiro“ u Kaknju ima svoju priču i svoj dio historije. Iako je godinama zagađivao zrak, Kakanjci se i danas rado sjećaju tih dana.

„Treba prerađeni ugalj, koji Stara separacija izbacuje kroz mnoštvo svojih željeznih otvora u vagone, prebaciti na Željezničku stanicu. Tamo ga čeka ogromna vaga. Poslije mjerenja, dugačke kompozicije stoje usidrene na staničnim kolosijecima, čekajući svoj polazak i da se otisnu na daleki put potrošačima ili, pak, da se prebace na depo Nove separacije odnosno čatićke Termoelektrane. Rijetko se desi, da se kompozicija prazna vraća sa stanice. Uvijek ona ima i punih vagona građevinskog materijala, trgovačke robe, jamske građe i ostalog potrebnog za Kakanj i Rudnik. Sve su to činjenice koje opravdavaju postojanje naše zle pruge.“ – tekst je iz kakanjskih novina Glas Rudara, izdanje iz 1961. godine, a koji ilustrativno govori o postojanju i poimanju kakanjskog „Ćire“.

„Vodili su željezničari brigu o sigurnosti Kakanjaca na prijelazima, stojeći na posljednjem vagonu (kada je voz išao u suprotan smjer, ili u lokomotivi, sa pištaljkom u ustima i crvenom zastavicom u ruci, te vozeći polako i osmatrajući prugu ispred sebe). Kad bi parnjača krenula od mosta na rijeci Bosni, naročito u jesen i zimu, čađavi dim se širio gradom i osjećao njegov oštri i otrovni miris. Od toga bi dima pocrnjele fasade zgrada, pa su posla imali i moleri. Kasnije se počelo razmišljati i o uvođenju dizelske lokomotive, ali kako su one bile skupe, nisu nikada uvedene u saobraćaj“, zapisao je publicista Raif Čehajić.

Rudnička parnjača je posljednji put kroz gradsku jezgru, praćena škripom vagona i pogledima znatiželjnika, prošla 18. jula 1998. godine. Restaurirana od strane Rudstroja, svoju mirovinsku lokaciju našla je u krugu Stare direkcije Rudnika. Danas, osamnaest godina nakon, njena  lokacija je dvorište Osnovne škole „Hamdija Kreševljaković“ u centru Kaknja. Koordiniranim aktivnostima Rudnika Kaknja, Općine Kakanj, te Muzeja Kaknja, 19. novembra 2016. godine izvršena je dislokacija lokomotive specijalnom „labudicom“ na mjesto kuda je ona nekada prolazila, u neposrednoj blizini nekadašnjeg željezničkog mosta. Za razliku od prethodne lokacije, gdje je pristup javnosti bio ograničen, Ćiro je smješten u sami centar grada, na otvoreni prostor koji omogućava posjetiteljima ove starine fotografisanje i bezvremensko uživanje u arhaizmu željezne gromade.

NASTANAK KAKNJA KAO INDUSTRIJSKOG GRADA

U direktnoj vezi sa izgradnjom željezničke pruge i otvaranjem rudnika je i nastanak novog naselja, sadašnjeg grada Kaknja, koji se u tom periodu različito nazivao: Zgošća, Rudnik, Kakanj, Kakanj-Zgošća, Kakanj-Rudnik. Naime, Austro-Ugarska monarhija je 1902. godine otvorila Rudnik mrkog uglja u mjestu današnjeg Kaknja i već prvih godina ekspolatacije uglja kroz naselje gradi željezničku industrijsku prugu uzanog kolosijeka, koja se protezala od željezniče stanice preko rijeke Bosne do Rudnika u dužini od 2 kilometra, a kasnije oko 3.5 kilometara. Poslije ratnih dešavanja devedesetih godina XX stoljeća, vrijeme modernizacije donijelo je široki kolosijek umjesto uskog. Prva pruga od željezničke stanice do kruga Rudnika puštena je u rad 23.3.1901. godine, dok je posljednji put ista upotrijebljena u formi širokog kolosijeka 18.7.1998. godine kada je njom prešao današnji legendarni „Ćiro“. Pruga i parna lokomotiva su predstavljali simbol Rudnika, a samim tim i Kaknja.

POČECI IZGRADNJE ŽELJEZNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

Odlukom Brlinskog kongresa 1878. godine, Bosna i Hercegovina je dodijeljena Austro-Ugarskoj monarhiji na upravljanje (1908. godine Austro-Ugarska će aneksirati Bosnu i Hercegovinu). Odmah po vršenju uprave nad Bosnom i Hercegovinom austrougarska vlast užurbano počinje graditi puteve, željezničke pruge, otvarati rudnike. S ciljem povezivanja Sarajeva, kao glavnog grada Bosne, sa ostalim dijelovima Carstva, od 1878. godine do 1882. godine izvršena je etapna izgradnja prve  uzane (uskotračne) željezničke pruge u Bosni i Hercegovini od Bosanskog Broda do Sarajeva. Normalna vožnja od Sarajeva do Bosanskog Broda trajala je devet sati, a željezničke stanice na pruzi od Bosanskog Broda do Sarajeva bile su:
Bosanski Brod, Sijekovac, Novo selo, Lužani, Polje, Derventa, Donja Bišnja, Vrhovi, Kamen (Steinbruch), Lupljanica (Han marica), Gradina, Velika, Johovac, Kotorsko, Rudanka, Doboj, Usora, Ševarlije, Trbuk, Rječice, Maglaj, Bradići, Globarica, Dolina, Zavidovići, Vinište, Žepče, Želeće, Han Begov, Nemila, Vranduk, Vraca, Zenica, Janjići, Lašva Gora, Modrinje, Kakanj, Čatići, Dobrinje, Porječani, Visoko, Lješevo, Podlugovi, Ilijaš, Vogošća, Semizovac, Reljevo ( Dvor ), Rajlovac, Alipašin Most, Čengića Vila, Sarajevo.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

LOKOMOTIVA 62-015

  • Lokomotiva manevarka sa tri osovine
  • Serija lokomotive: 62
  • Broj lokomotive: 015
  • Oznaka vrste: 33-15
  • Znak sopstvenosti: J.D.Ž.
  • Kolosijek normalni: 1435 m/m
  • Znak bivše sopstvenosti: USA ARMU
  • Stara serija i broj: 1936 (Unra)
  • Godina građenja: 1944.
  • Datum puštanja lokomotive u rad: 1944.

GLAVNI PODACI LOKOMOTIVE

  • Vrsta parne mašine – Tenderka na zasićenu paru
  • Položaj: a) glavnih nosača – iznutra
  1. b) parnih cilindara – izvana
  • Vučna snaga izračunata po parnoj mašini: 6950 kg

          izračinata po atheziji: 7700 kg

  • Prečnik kruga kotrljanja: 1372 m/m
  • Prečnik zvijezde: 1322 m/m
  • Težina lokomotive: a) prazne: 37,2 tone
  1. b) u službi: 48,3 tone
  2. c) adheziona u službi: 48,3 tone
  • Razmak krajnjih osovina: 3048 m/m
  • Dužina lokomotive od odbojnika do odbojnika: 8992 m/m
  • Broj parnih cilindera: 2 komada
  • Prečnik cilindera: 419 m/m
  • Hod klipa: 609 m/m
  • Sistem revizira – poluga
  • Vrsta razvodnika – okrugli
  • Prečnik parovodnih cijevi: ø 51 mm

KONSTRUKTIVNE OSOBINE LOKOMOTIVE

  • Sistem centralne mazalice: a) za cilindre: Nathan
  1. b) za osovine: fitiljna (centralna)
  • Bez brzinomjera
  • Bez naprave za parni ogrijev
  • Sistem pjeskarenja – ručno
  • Glavna duvaljka – parna
  • Vrsta kočnica: parna i ručna
  • Bez sniježnog pluga

JU KSC KAKANJ

Podijelite:

Posljedni članci