Muzej Kaknja i ove godine organizuje aktivnosti povodom obilježavanja 11.jula

Podijelite:

Javna ustanova Kulturno-sportski centar Kakanj svake godine na prigodan način obilježi 11. juli i pošalje poruku ohrabrenja preživjelim žrtvama genocida, a posebno srebreničkim majkama koje u srcima svih Kakanjaca imaju posebno mjesto. Kakanj već dugi niz godina organizuje šetnju za Srebrenicu, a organizuju se i kolone pješaka. Prije dvije godine JU KSC Kakanj organizovala je promociju Fotomonografije i izložbe fotografija „Srebrenički put pakla u sklopu obilježavanja 11. jula i promociju knjige Dževe Avdić pod nazivom „Moj osmijeh je moja osveta“.

Prošle godine JU KSC Kakanj – odjeljenje Muzej Kaknja povodom obilježavanja 11.jula organizovala je nekoliko aktivnosti i to projekat pod nazivom “Genocid na karti” autora Mugdima Cvrlje.  Prikazan je i dokumentarni film „Behar“ Tarika Hodžića o Srebrenici, a u Parku Doma kulture se uvijek prenosi cjelodnevni program BHRT uživo iz Srebrenice.

Ove godine Muzej Kaknja će organizovati radionicu “Oni danas nisu tu” u saradnji sa OŠ “Mula Mustafa Bašeskija” i to sa učenicima sekcije kulturno – historijskog naslijeđa koju vodi nastavnica Fatima Lipovača. Kreativna radionica izrade Srebreničkog cvijeta bit će održana u Muzeju Kaknja 10. jula sa početkom u 17:00 sati.

U organizaciji Gradskog hora Muzičkog centra JU KSC Kakanj bit će izveden Srebrenički inferno u Parku Doma kulture Kakanj sa početkom u 19:00 sati.

Isti dan bit će organizovana promocija knjige pod nazivom “Kad ostaneš sam” autora Emira Bektića sa početkom u 19:15 sati.

Prilikom pada Srebrenice, jula 1995. godine, tad šesnaesnaestogodišnji Emir Bektić iz sela Bektići kod Srebrenice sa ocem i ostalim muškarcima krenuo je šumama prema slobodnoj teritoriji. Na tom putu, u dva dana, bio je dva puta zarobljen, ali se, ipak, uspio spasiti.

Strijeljanje je izbjegao ulaskom u posljednji autobus koji je prema Kladnju iz Potočara odvozio djecu i žene. Svoju filmsku priču, Emir je pretočio u knjigu pod nazivom „Kad osvaneš sam“.

Kada je 11. jula 1995. godine krenula velika ofanziva na Srebrenicu, Emir je sa porodicom morao napustiti svoje selo Bektiće. Majka i sestra otišle su u Potočare, kako bi našle zaštitu u bazi UN-a, a on je sa ocem, rođacima i komšijama krenuo šumama prema Tuzli.

„Negdje pred sumrak, 12. jula, sišli smo do jednog potoka i tu sam vidio pet-šest ubijenih mojih komšija. Te slike će mi dugo ostati u sjećanju jer je to bio moj prvi susret sa mrtvim. Otac mi je govorio da ne gledam na tu stranu i da nastavim ići. Ali, to je bio samo uvod u strahote koje ću kasnije doživjeti. Išli smo dalje. Zapali smo duboko u noć, ali smo nastavili ići jer  smo smatrali da ćemo izbjeći zasjedu pod okriljem noći. Međutim, začuli smo paljbu. Pucalo je sa svih strana. Čuo sam jauke ljudi koji su bili pogođeni. Bili smo iscrpljeni i gladni, ali niko nije pomišljao na glad. Strah je nadjačao svaku drugu pomisao“, govori Emir koji je tada imao šesnaest godina.

 

"Kad osvaneš sam": Mora se ići naprijed, uzdignute glave

“Kad osvaneš sam”: Mora se ići naprijed, uzdignute glave

Pozivamo sve naše sugrađane da dođu podržati ovaj događaj 10. jula u 19:00 sati u Muzeju Kaknja.

JU KSC KAKANJ

Podijelite:

Posljedni članci