Iako stoji na jednom mjestu Ćiro nas svaki dan vozi kroz prošlost

Danas Ćiro u punom sjaju dočekuje sve posjetioce kao i naše sugrađane na samom ulazu u Kakanj. Da bi sve vrhunski izgledalo tu je KSC ekipa i Muzej Kaknja koji brine o lokomotivi i istu redovno održava kao i njen ambijentalni prostor.

Ovih dana u toku je restauracija oštećenih dijelova Ćire kako bismo očuvali naš najvrijedniji tehnički eksponat. Naš grad je jedan od rijetkih koji ima privilegiju da izloži ovakvo bogatstvo i da nas svaki dan podsjeća na prošla vremena.

Kakanjci se i danas rado sjećaju tih dana kada je Ćiro praćen škripom vagona prolazio kroz naš grad.

#ciro #juksckakanj #muzejkaknja

Da li vam je poznata rečenica “Radi kao singerica”?

Zbirke u Muzeju Kaknja dotiču razne zanate i obrte koji su od srednjovjekovlja snažili naš kraj i osiguravali prosperitet kroz obiteljske generacije.
Zahvaljujući našim sugrađanima kvalitetno i sadržajno obogatili smo muzejske zbirke. Tako se u Muzeju Kaknja čuva šivaća mašina koja je najvjerovatnije proizvedena 1930. godine po serijskom broju koji je utisnut (EB 047557).

Naljepše mjesto za čuvanje uspomena je muzej i svi koji žele mogu nam pokloniti predmete koje bismo mi izlagali i predstavljali javnosti.

Kada smo već kod šivaće mašine napominjemo da je u toku upis novih polaznika na kurs krojenja i šivenja. Ne moramo ni spomenuti koliko je ovo koristan zanat, a znamo svi da je većina polaznica dobila zaposlenje u tekstilnim firmama ili rade od kuće za vlastite potrebe.

U daljem tekstu pročitajte nekoliko zanimljivosti o šivaćoj mašini Singer i preporuku za odličnu stranicu na kojoj možete provjeriti godinu proizvodnje stare singer mašine ukoliko još uvijek posjedujete jednu.

Radi se o stranici pod nazivom Mašinski kutak koja na jedinstven način upoznaje svoje posjetitelje sa šivaćim mašinama i strojevima.

https://www.masinskikutak.com/2017/12/serijski-broj-singer-sivace-masine.html?m=1
Gotovo da nema osobe na svijetu koja nije čula za “Singer” a u narodu se održala ona kratka rečenica “radi k'o singerica”. Pretežno nas ova čuvena rečenica asocira na kvalitet, brzinu i dugotrajnost.

Singer Corporation je ime američke kompanije poznate po proizvodnji šivaćih mašina. Kompaniju su osnovali 1851. Isaac Merrit Singer (1811-1875) i newyorkški advokat Edward Clark (1811-1882) pod imenom I.M. Singer & Co. Današnje sjedište kompanije je La Vergne pored Nashvilla u Tennesse-u.

Sasvim slučajno 1850.god u Bostonu mu je došla na popravak šivaća mašina Lerow & Blodgett. Rastavljajući taj komplicirani mehanizam Isaac Singer je shvatio da bi šivaća mašina bila puno pouzdanija i manje kvarljiva s ravnom umjesto zakrivljenom iglom.

On je zapravo promijenio logiku, umjesto da igla prati tkaninu, kod njegove mašine je igla jednostavno išla gore dole, a tkaninu je trebalo pomicati u smjeru šava. Singer je odlučio uložiti vrijeme i novac u proizvodnju novog stroja, nakon 11 dana i 40 dolara potrošenih na izradu protutipa-rodila se prva Singer šivaća mašina. Isaac Singer patentirao je svoju prvu šivacu mašinu 1851. i zajedno sa partnerom newyorškim advokatom Edwardom Clarkom osnovao kompaniju I.M. Singer & Co.sa sjedištem u New Yorku. U samo dvije godine Singer je postala vodeća američka tvornica za proizvodnju i prodaju šivacih strojeva. Kompanija je promijenila ime u Singer Manufacturing Company 1853. i otvorila proizvodni pogon u New Yorku. Međunarodna ekspanzija Singera započela je na 2 Svjetskoj izložbi u Parizu 1855. godine, gdje je njihova mašina osvojila prvu nagradu. Iste godine otvorili su prodajni ured u Parizu i na taj način postali prva multinacionalna kompanija na svijetu.

Današnji Singer Corporation je multinacionalna kompanija koja proizvodi široku paletu proizvoda široke potrošnje, uključujući i šivace mašine (danas elektronicke). Ona je samo dio megakorporacije SVP Worldwide (Singer, Husqvarna Viking i Pfaff). Glavni konkurenti su im Brother Industries i Aisin Seiki (iz Toyota Group)…

Radno vrijeme Muzeja Kakanj: od 07:30 do 15:30 svakog radnog dana, subotom od 08:00 do 15:00h.

Ulaz je besplatan! Poklon je to od Općine Kakanj koja je za sve posjetioce obezbijedila slobodan ulaz.

Izvor: Mašinski kutak

Autor: PR Nerma Alagić

JU KSC Kakanj

Običaji dolaska „na slatku“ poslije svadbe

Dolazak mlade u bošnjačku kuću popraćen je brojnim običajima od kojih izdvajamo dolazak „na slatku“. Svi oni koji su, poslije svadbe dolazili u kuću mladoženje bili su počašćeni šerbetom koje je posluživala mlada. U praznu čašu, poslije popijenog šerbeta,  gosti su stavljali novac „na slatku“, koliko ko želi i koliko ko može!
Neobičan i „pareli“ običaj!


Evo, kako su ovaj običaj, u skraćenoj verziji, dočarale uposlenice Muzeja Kaknja.

Običaji dolaska „na slatku“ poslijesvadbe #MuseumWeek #muzejKaknja Dolazak mlade u bošnjačku kuću popraćen je brojnim običajima od kojih izdvajamo dolazak „na slatku“.Svi oni koji su, poslije svadbe dolazili u kuću mladoženje bili su počašćeni šerbetom koje je posluživala mlada. U praznu čašu, poslije popijenog šerbeta, gosti su stavljali novac „naslatku“, koliko ko želi i koliko ko može. Neobičan i „pareli“ običaj! Evo, kako su ovaj običaj, u skraćenoj verziji, dočarale uposleniceMuzeja Kaknja.🎵Amira Medunjanin – Čula jesam da se dragi ženi

Gepostet von JU Kulturno-sportski centar Kakanj am Freitag, 15. Mai 2020

JU KSC KAKANJ


Muzej Kaknja: Još jedan zanimljiv poklon od našeg sugrađanina

Rudarske čizmice su dio opreme koju svaki rudar mora imati u svrhu ličnih zaštitnih sredstava. Prije početka rada radnik je dužan obući svoje zaštitno odijelo, obući rudarke, šljem i rukavice, kao i druga zaštitna sredstva.

Prethodnih dana u naš muzej stigao je zanimljiv eksponat kao poklon od sugrađanina, a u pitanju su minijaturne gumene čizmice (rudarske).

Rudarske čizmice koje bi po veličini odgovarale djetetu od pet godina simpatičan je suvenir, proizveden po uzoru na originalne rudarke (proizvedene u Jugoslaviji).

Dimenzije čizmica su 16,08 cm visina, 14 cm dužina stopala.

Radi se o poklonu našeg sugrađanina Vahida Kumbare. Ovom prilikom se zahvaljujemo našem sugrađaninu i pozivamo sve zainteresovane da budu u klubu prijatelja Muzeja Kaknja, ukoliko posjedujete stare predmete ili eksponate koji na neki način prikazuju historiju našeg grada budite slobodni da nam se obratite.

Radno vrijeme Muzeja Kaknja je svakog radnog dana od 07:30 do 15:30h, subotom od 07:30 do 15:30, nedjeljom muzej ne radi.

JU KSC KAKANJ

Još uvijek tragamo za kulturnim naslijeđem I i II svjetskog rata – Naš sugrađanin Abdurahman ef. Zukan poklonio Muzeju Kaknja vrijedan eksponat (“kubura” iz rata 1992-1995)

U jeku cjelokupne atmosfere i vidljivih priprema i svega što je vodilo ka planskom organizovanju i pripremi agresije na BiH, bosanski narod se
organizovao i pripremao na sve moguće načine, kako bi pružio otpor
svemu onome što se planski pripremalo. S obzirom da nije bio naoružan,
jedan od načina jeste da su naši ljudi improvizovali i pravili bilo
šta što će pomoći pružanju otpora i odbrani vlastitih života,
i topraka na kome se stoljećima živilo.

Asim (Meho) Delić iz Bukovaca kod Busovače, je kao uposlenik Željezare u Zenici, samostalno
i dio po dio napravio ovu “kuburu”. Ista je bila je korisna na samim počecima agresije na BiH.  Sa ovom vrstom naoružanja, čuvane
su prve straže i linije odbrane od agresora.

Interesovanje za ovu “bosansku” improvizaciju su u više navrata izrazili i pripadnici
međunarodnih snaga boraveći na ovim prostorima. Ali je Asim odlučio
da ovaj vrijedni eksponat pokloni Muzeju Kaknja, kao trajnu uspomenu i prisjećanje na
jedno vrijeme.

Ovom prilikom se od srca zahvaljujemo Abdurahmanu ef. Zukanu.

Pozivamo sve naše sugrađane da slijede ovaj primjer te da ukoliko posjeduju neki stariji eksponat koji bi obogatio zbirke i postavke Muzeja Kakanj da nas kontaktiraju. Posebno dajemo važnost eksponatima iz I i II svjetskog rata budući da želimo kreirati zbirku i sačuvati od zaborava i ovaj dio prošlosti.

Raspoloženi smo za svaki vid saradnje.

JU KSC KAKANJ

1. aprila 1911. godine rođen Rudi Čajavec, partizanski avijatičar i narodni heroj iz Kaknja

1. aprila 1911. godine rođen Rudi Čajavec, partizanski avijatičar i narodni heroj iz Kaknja

Rudolf Rudi Čajavec je partizanski avijatičar koji se, uz Franju Kluza, smatra jednim od pionira partizanskog vazduhoplovstva. Rođen je 1. aprila 1911. godine u Kaknju. Otac Pavo i majka Anka imali su, osim Rudija, i sina Dragutina i kćerke Paulu i Olgu.

Rudi je završio Gimnaziju nakon koje nastavlja studij i završava pravo. Vojsku je služio u Novom Sadu. Iz  vojske  je izašao kao vazduhoplovni potporučnik-pilot. Službovao je u raznim ustanovama, a 1939. godine odlazi u Francusku u želji da na Sorboni doktorira pravne nauke. Nakon kapitulacije Francuske vraća se u zemlju i dobiva namještenje u Splitu.
Poslije kapitulacije Jugoslavije, aprila 1941. godine, nalazi se u Banja Luci kao šef Ureda za kolonizaciju. Uspostavlja vezu sa Narodnooslobodilačkim pokretom , pronalazi način i dostavlja municiju, sanitetski materijal i obavještenja na slobodnu teritoriju.
Rudolf Rudi Čajavec
Na Banjalučkom aerodromu povezao se sa Franjom Kluzom , pilotom, i aviomehaničerem Milutinom Jazbecom s kojima priprema prelijetanje na slobodnu teritoriju. To im uspijeva u maju 1942. godine, avionom „Brege 19“ slijeću na aerodrom Urije kod Prijedora među partizane.
Tokom prvog borbenog leta 4. jula 1942. godine Rudi Čajavec baca letke iznad Banja Luke i napada aerodrom „Zalužani“. U posljednjem naletu iznad aerodroma Rudi je ranjen usljed dejstva neprijateljske PVO i ne uspijeva da se prebaci na slobodnu teritoriju zbog oštećenja aviona kojim je upravljao. Prinudno slijeće kod sela Kadinjana. Neprijatelj ga opkoljava. Da ime ne padne živ u ruke izvršava samoubistvo.
Odlikovan je Spomenicom 1941, Ordenom narodnog heroja i Ordenom zasluga za narod prvog reda.
Prelet Čajaveca i Kluza je bio nadahnuće za ratni film  “Partizanska eskadrila” koji je snimljen 1979. godine.

U vrijeme postojanja SFRJ štampana je  poštanska markica sa likom Čajaveca i Kluza
Ulica u Kaknju u kojoj je rođen Rudi Čajavec nosi njegovo ime, dok se njegova bista i spomenik nalaze ispred Muzeja Kaknja

Muzej Kaknja: U toku su pripreme za kreiranje stalne numizmatičke postavke

Numizmatička zbirka Muzeja Kaknja koja trenutno broji više od 2000 novčanica (papirnih, kovanica, te određeni broj obveznica i novčanih bonova) svakodnevno se obogaćuje.

Zbog velikog broja starih novčanica te kako bismo sačuvali uspomene na iste, odlučili smo u Muzeju Kaknja kreirati stalnu numizmatičku zbirku.

Ovom prilikom pozivamo građane Kaknja da ukoliko posjeduju stare novčanice iste poklone Muzeju Kaknja kako bismo imali što bogatiju stalnu postavku numizmatike.

Spoljni saradnik Muzeja Kaknja MA arheologije Ajla Sejfuli ponovo će našem muzeju pomoći prilikom priprema za otvorenje stalne numizmatičke postavke.

Više informacija uskoro…

JU KSC KAKANJ

Sehara i djevojačko ruho / Muzej Kaknja

Najveća radost za roditelje je dočekati da mlada prekorači kućni prag. Uvijek je bilo lakše ženiti nego udavati. Udavati svoje dijete za roditelje znači gubiti drago čeljade iz kuće ili ga udaljiti od očiju, da srce kuka a oči vehnu. Helem sa mladom je u kuću dolazilo i ruho uglavnom u sehari a od ‘jačih’ famelija i ruho u kolima.

Dok se mlada vozi u istim kolima sa mladom sjedi samo njezina jengija i koji njezin bliži rođak. Iza svatova idu kola u kojima se u sanducima vozi djevojačko ruho. I ta su kola pokrivena čohom i boščalucima. Ako mlada ne vozi sa sobom ruha, može ga ili pred sobom poslati ili će iza nje doći.

Običaji se po našoj Bosni u detaljima razlikuju kod Bosanaca triju vjera i običaja. Negdje se kad se dođe pred mladinu kuću morala ispoštovati posebna procedura otkupa sanduka. Sanduk – komora – ruho – seksena se trebao otkupiti od čuvara. Kad bi se sanduk, nakon određenih natezanja i cjenjkanja otkupio svi ulaze u mladinu kuću gdje slijedi gozba. Potom se ruho uredno spakira, a konj ili kola se posebno nakite. Na konja su se već od kuće metnule ”brozve”, ali se sad na jaku meće ručnik i šarenih papira. 

Opet negdje je sehara bila glavno spremište ruha. Jedna nana priča da je seharu je od svoje majke, jer nije imala više čime da me daruje. »Tu se nalazi moje ruho, koje sam godinama vezla. U svakom cvijetu uvezeno je par uspomena. Jer djevojačko ruho je najveći miraz, a sadrži vrijeme, mladost i uspomene. Ovaj jastuk (pokazuje rozi jastuk uz blagi osmjeh) vezla sam cijele zime. Jelek sam naslijedila od svoje nane i star je 200 godina. Sve ovo što vidiš treba da čuvaš i da znaš, da dok ima ovoga, biće i nas…“

Opet kod drugih nije bilo sehare ali je bio sanduk u koji se stavljalo ruho i mnogo koješta. »Sanduk je bio izrezbaren i posebno obojen, a iznutra je imao posebnu manju laticu u koju su se stavljali sitni predmeti. Sadržaj sanduka činilo je djevojačko ruho: čerme, šotane, gaće, čorapi, terluci, opanci, meculeti, pregljača, čilimarica, košuljci, a u latici bi bile igle za šivanje, šilo i opančarica, igle za pletenje, ponekad malo pomade i ogledalce i sl. U drugom dijelu koji se zvao bala nalazili su se: Gunjevi, biljci, rutaši, vriće, obične zobnice, darovi za svatove i ostalo što je mlada prikupila. Pored ovoga komoru su sačinjavali i predmeti kućne uporabe, a nezaobilazni su bili: kudilja, grebene, gargaše, pratnjača, srp, metla, a u posljednje vrijeme regali, ležaji, fotelje i sl.«

Nisu isti običaji  slanja ruha, niti su istog kvaliteta sehare i sanduci bili na selu i u čaršiji.

Sehara koja se nalazi u Muzeju Kaknja obogaćena je starim vezovima i salvetama koje su darovane od strane naših sugrađanki.

U Muzej Kaknja svakodnevno pristižu različiti predmeti koji se nakon procjene uredno smjeste na mjesto kojem pripadaju.

Ukoliko i vi posjedujete stare predmete koji su od važnosti za naše kulturno- historijsko naslijeđe, iste možete pokloniti u Muzej Kaknja kako bi ih sačuvali od zaborava i i učinili dostupnim za naredne generacije.

 

Tatarija/JU KSC KAKANJ

Naš sugrađanin Šefik Silajdžić aktivno sudjeluje u bogaćenju muzejskih zbirki i stalnih postavki

Naš sugrađanin Šefik Silajdžić odavno je već u klubu prijatelja Muzeja Kaknja. Svojom podrškom i doniranjem zanimljivih eksponata aktivno sudjeluje u bogaćenju muzejskih zbirki i stalnih postavki. Do danas je poklonio veliki broj artefakata, a Muzej Kaknja je predlažio gosp. Siljadžića za dobitnika zahvalnice povodom 15.aprila Dana općine Kakanj i Dana Armije R BiH.

Tako je našem sugrađaninu dodijeljena „Zahvalnica“ u petak, 13.aprila 2018. godine kino-sali doma kulture, i to za veliki doprinos i sakupljanje muzejske građe.

Danas 05.11.2018. godine, gospodin Silajdžić poklonio je stari radio prijemnik koji se koristio za vrijeme Titove Jugoslavije.

Ovom prilikom se zahvaljujemo i pozivamo sve zainteresirane koji bi na ovaj način umuzejili svoje uspomene!
Radimo svaki radni dan i subotom od 07:30 do 15:30h.
Kontakt: 032/771-920

JU KSC KAKANJ

Zanimljivosti o srednjovjekovnom nakitu – Arheološka postavka Muzeja Kaknja

Arheolozi se prilikom istraživanja grobova ispod stećaka na prvom mjestu suočavaju sa pitanjem znatiželjnika o tome ima li tu “zlata”. Narodna predaja je govorila o zlatu kako u grobovima tako i u stećcima. Od nakita se najčešće pronalaze naušnice i prstenje, a u više slučajeva pronađene su i dijademe. Prstenje je od nakita najčešće pronalaženo u grobovima ispod stećaka.

Na nekropoli Donja Zgošća kod Kaknja pronađeno je više prstenova, među kojima se ističe bogato ukrašeni pečatnjak od srebra sa pozlatom. Na pločici prstena nalazi se duboko ugravirani ljiljan kao heraldička oznaka, ali i simbol istaknutog pokojnika.

Zasad nije poznato kome je tačno pripadao ovaj izuzetni primjerak srednjovjekovne primijenjene umjetnosti. Može se jedino pretpostaviti da je pripadao nekom članu vladarske dinastije Kotromanića.
Funkcija ovih velikih i teških prstenova nije uvijek bila da se koriste kao pečatnjaci. Oni su služili i kao statusni simbol, a pokazivali su snagu i moć njihovih nosilaca. Pored estetskih svojstava, prstenju je često pridavana magična i apotropejska moć.

#srebreniprsten #naušnice #srebreniprstenpozlata #muzejKaknja
Donja Zgošća Kakanj /13. -15. stoljeće
Muzej Kaknja

Vrijedni eksponati na fotografijama nalaze se u Muzeju Kaknja u sklopu stalne arheološke postavke “Prošlost Kaknja od prethistorije do kraja srednjeg vijeka”.

Posjetiti nas možete svakog radnog dana i subotom od 07:30 do 15:30h.

Stećkopedija – Edin Bujak

JU KSC KAKANJ