Zanimljivosti o srednjovjekovnom nakitu – Arheološka postavka Muzeja Kaknja

Arheolozi se prilikom istraživanja grobova ispod stećaka na prvom mjestu suočavaju sa pitanjem znatiželjnika o tome ima li tu “zlata”. Narodna predaja je govorila o zlatu kako u grobovima tako i u stećcima. Od nakita se najčešće pronalaze naušnice i prstenje, a u više slučajeva pronađene su i dijademe. Prstenje je od nakita najčešće pronalaženo u grobovima ispod stećaka.

Na nekropoli Donja Zgošća kod Kaknja pronađeno je više prstenova, među kojima se ističe bogato ukrašeni pečatnjak od srebra sa pozlatom. Na pločici prstena nalazi se duboko ugravirani ljiljan kao heraldička oznaka, ali i simbol istaknutog pokojnika.

Zasad nije poznato kome je tačno pripadao ovaj izuzetni primjerak srednjovjekovne primijenjene umjetnosti. Može se jedino pretpostaviti da je pripadao nekom članu vladarske dinastije Kotromanića.
Funkcija ovih velikih i teških prstenova nije uvijek bila da se koriste kao pečatnjaci. Oni su služili i kao statusni simbol, a pokazivali su snagu i moć njihovih nosilaca. Pored estetskih svojstava, prstenju je često pridavana magična i apotropejska moć.

#srebreniprsten #naušnice #srebreniprstenpozlata #muzejKaknja
Donja Zgošća Kakanj /13. -15. stoljeće
Muzej Kaknja

Vrijedni eksponati na fotografijama nalaze se u Muzeju Kaknja u sklopu stalne arheološke postavke “Prošlost Kaknja od prethistorije do kraja srednjeg vijeka”.

Posjetiti nas možete svakog radnog dana i subotom od 07:30 do 15:30h.

Stećkopedija – Edin Bujak

JU KSC KAKANJ

Pogledajte šta nudi program “Tri časa u JU” – Pozivamo profesore, nastavnike i sve škole da prijave svoja odjeljenja

Sa velikom radošću obavještavamo učenike osnovnih škola i njihove nastavnike da se projekat “Tri časa u JU” nastavlja u mjesecu oktobru tekuće godine.

U pitanju je relativno novi program koji organizuje JU KSC Kakanj “Tri časa u JU” koji podrazumijeva posjetu u Muzej Kaknja gdje učenici imaju priliku upoznati se sa četiri stalne postavke, te svim interesantnim eksponatima koji se nalaze u muzeju, zatim organizaciju časa u lapidariju o stećcima, zatim učenici imaju priliku da posjete Dom kulture gdje uživaju uz animirani film ili pozorišnu predstavu Škole glume.. Važno napomenuti je da škole imaju pravo birati koje sadržaje žele vidjeti u JU. U ponudi svakako nudimo posjetu Muzeju Kaknja, Domu kulture, Gradskoj galeriji likovnih umjetnosti ili Sportskoj dvorani KSC Kakanj gdje pretežno mogu odabrati čas kuglanja u Kuglani.

Glavni cilj ovog projekta jeste da učenici pored tradicionalnog vida nastave imaju priliku da se educiraju i na drugačiji način. Važno je da se od malih nogu stekne navika da se posjećuju kulturne institucije.

U pitanju je svakako projekat koji je naišao na pozitivne reakcije i mnogobrojne pohvale od strane nastavnika, učenika ali i njihovih roditelja.

U narednih deset dana ekipa JU KSC Kakanj će posjetiti sve škole na području općine Kakanj i dogovarati sa nastavnicima i profesorima o terminima dolazaka učenika kao i usaglašavanje detalja za one učenike koji su udaljeniji od JU KSC Kakanj. Imamo i određene pogodnosti za udaljenija mjesta kao i nastavak projekta “Putujuće pozorište”, bitno je samo da se pokaže dobra volja.

“Tri časa u JU” ove godine spada u program obilježavanja “Dječije nedjelje” koja obuhvata realizaciju aktivnosti i događaja u periodu od 08.10. do 15.10.2018. godine. Kakanjskim škola nudimo da sami odaberu sljedeće sadržaje:

  1. Pozorišna predstava Škole glume, mlađe grupe polaznika pod nazivom “Dr. Dolittle”. Glumci u predstavi na maštovit način i kreativan način publici govore o dogodovštinama u kojima će se naći Doktor Dolittle sa svojim prijateljima u misiji da spasi grupu majmuna u Africi. Predstava je namijenjena učenicima do IV razreda. Osim pozorišne predstave najmlađim učenicima će biti upriličeno i kratko predavanje o osnovama pozorišta. Trajanje 45 minuta (1školski čas).
  2. Pozorišna predstava Škole glume, starije grupe polaznika pod nazivom “Čudni događaji u noći muzeja” govori o čudnim zbivanjima u malom lokalnom muzeju, nakon što je na mjesto postavljen novi direktor, na humorističan način. U strahu da radnici ne ostanu bez zaposlenja smišljaju spletke i manipulacije u kojima se nalaze, tako da predstava sadrži i karakteristike krimi priče. Trajanje je 90 minuta (2 školska časa).
  3. Posjeta Muzeju Kaknja, sa akcentom na novu arheološku postavku “Prošlost Kaknja od prethistorije do kraja srednjeg vijeka”. Osim mogućnosti gledanja eksponata, učenicima će biti upriličeno i predavanje historijskog karaktera od strane osoblja u Muzeju Kaknja. Obilazak sa predavanjem je u trajanju od 45 minuta (jedan školski čas).
  4. Čas u Kuglani KSC podrazumijeva obilazak kompletne Sportske dvorane KSC Kakanj uz predavanje o osnovama kuglanja te praktičan prikaz i mogućnost kuglanja za sve zainteresovane u trajanju od 45 minuta (jedan školski čas).

Ponuda obuhvata besplatan prijevoz + sendvič.

Svi zainteresovani profesori i nastavnici mogu se za više informacija javiti na 032/771-920.

JU KSC KAKANJ

 

829.godišnjica Povelje Kulina bana – Potvrda države Bosne

Bosna se prvi put u dokumentima spominje sredinom 10. stojeća. Ipak se upravo Povelja Kulina bana nerijetko naziva rodnim listom Bosne i Hercegovine.

Danas se obilježava 829. godišnjica Povelje Kulina bana, prvog srednjovjekovnog dokumenta pisanog na starobosanskom jeziku, autentičnim pismom bosančicom, i jednom od najstarijih državnih dokumenata svih južoslavenskih naroda i država.

Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara, ali i svih građana BiH. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva. To je prvi poznati dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara vladaru, tj. knezu, druge države.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Što se tiče prvog aspekta, može se reći da je Kulinova povelja rodni list bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi iz nekih okolnih zemalja. Čak su neki uvrštavali Kulinovu povelju u spomenike vlastite nacionalno-jezičke historije, mada na njenom početku jasno stoji odrednica “(banь) bosьnьski”. Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i s drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. vijeku, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje. Rusija je odbila zahtjev, jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.

Repliku Povelje Kulina bana možete pronaći i u Muzeju Kaknja. Posjetite nas.

JU KSC KAKANJ

Popisivali smo stećke na području općine Kakanj – želimo vam predstaviti I fazu održanih aktivnosti – MUZEJ KAKNJA

Aktivnosti na projektu „Popis stećaka na području općine Kakanj”, realizovane su kroz terenski obilazak nekropola i GPS snimanja.

Terene su obilazili  Stručni tim JU KSC Kakanj  i učenici-volonteri (učenici osnovnih i srednjih škola sa područja općine Kakanj).

U okviru manifestacije „Kakanjski dani” Muzej Kaknja će predstaviti rezultate ovog višemjesečnog projekta „Popis stećaka na području općine Kakanj” – I FAZA. Projekt je počeo u mjesecu oktobru 2017. godine, a planirano je da se okonča u drugoj polovini 2018. godine, međutim zbog velikog broja stećaka koji nisu nigdje do sada evidentirani a koje je stručni tim pronašao na terenu, odlučili smo se da daljni nastavak ovog projekta radimo po fazama.

Prezentacija rezultata popisa stećaka – I FAZA, bit će predstavljena javnosti kroz info plakate, opis jednog terenskog dana tokom popisa, te uz video prezentaciju i brošure. U okviru “Kakanjskih dana 2018” prezentirat ćemo jedan segment našeg rada, a to su popisani stećci sa područja rijeke Trstionice.

Najvljujemo i dolazak arheologa Edina Bujaka, koji će imati prezentaciju popisa stećaka.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže u petak 03.08.2018. godine u Parku Doma kulture Kakanj sa početkom u 11:00 sati kada će javnosti biti prezentovan prvi dio projekta uz specijalno pripremljen performans polaznika Škole glume.

Pozivamo i medije da ovu aktivnost proprate.

Svi su dobrodošli.

 

JU KSC KAKANJ

„Genocid na karti“, od danas i u Muzeju Kaknja

Autor projekta „Genocid na karti“, Kakanjac Mugdim Cvrljo, darovao je Muzeju Kaknja primjerak
ovog kartografskog prikaza genocida u Srebrenici.
„Genocid na karti“ u obliku simbola na topografskoj karti prikazuje dešavanja u i oko Srebrenice u
ljeto 1995. godine , lokacije masovnih zarobljavanja Srebreničana i njihove egzekucije, kao i 39
masovnih grobnica.
Izvori podataka za izradu ove karte bila su djela istaknutih bosanskohercegovačkih historičara,
dokumenti Haškog tribunala i Suda BiH, ali i podatka do kojih je autor došao tokom višegodišnjeg
učestvovanja na Maršu mira.
„Genocid na karti“ bit će postavljen u Muzeju Kaknja kao dio eksponata vezanih za proteklu agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

VELIKO HVALA za Behaiju Neimarliju kakanjskog borca iz perioda NOB-a čija je želja bila da se njegova oficirska uniforma i drugi predmeti čuvaju u Muzeju Kaknja

Oficirsko odijelo kao i  mnogobrojni vrijedni predmeti koji su pripadali kakanjskom borcu iz perioda NOB-a Behaiji Neimarliji danas su od strane njegove porodice donirani Muzeju Kaknja. Želja kakanjskog borca Behaije Neimarlije bila je da se njegova oficirska oprema sačuva u muzeju i tako trajno podsjeća na period 1941-1945. godine.

Učesnik NOAR-a 1941-1945 Behaija Neimarlija do nedavno je povodom obilježavanja značajnih datuma u gradskom spomen-parku (na Spomen-obilježju palim borcima NOAR-a 1941.-1945. godine), na spomen-obilježju na Ponijerima i dr. održavao govore našim sugrađanima i gostima. Behaija Neimarlija je nedavno napustio ovaj svijet ostavivši za sobom mnogo uspomena, neke od njih bit će sačuvane u muzeju.

U Muzej Kaknja danas je stigla oficirska uniforma (oficirska kapa, košulja, hlače, kožna torbica, ručni sat), dokumenti i knjige.

Ovom prilikom se zahvaljujemo porodici na ukazanom povjerenju.

Otvorenje izložbe 70 godina u Muzeju Kaknja – 09.april 2015. godine

Behaija Neimarlija: Dobitnik tri ordena, kao i najvišeg opštinskog priznanja, Plakete oslobođenja Kaknja za 8. april – Dan oslobođenja Kaknja
Behaija Neimarlija je učesnik Drugog svjetskog rata. Rođen je u mjestu Živalji u Kaknju 1928. godine. Osnovnu školu je završio u Kaknju, 1943. godine, te trebao ići u Medresu, ali ipak je otišao u partizane.
“Ja sam bio u Četvrtoj krajiškoj diviziji,odnosno u udarnoj grupi. Ja sam jedan od živih učesnika koji je bio na oslobađanju Kaknja, bio sam i ranjen. Sa tri bataljona smo se prebacili preko Bosne i dva puta smo još napadali Kakanj, ali ga nismo oslobodili. Pošto sam imao 17 godina, bio sam prvo pomoćnik kod mitraljeza, a poslije sam bio u komandi čete kurir, skojevac. Tako su jednoga dana postrojili nas i zvali na zadatak. Komesar bataljona je bio Milan Inđić, narodni heroj, te nas oko dvadesetero je došlo u Ži-valje navečer, u moje selo gdje sam ja rođen. Dobili smo radnička odijela, mi nismo ni znali kakav je zadatak, samo znaš da moraš da se javiš. Trebalo je uznemiriti neprijatelja u Kaknju. Mi smo iz Živalja krenuli u radničkim odijelima, ja sam od svog rođaka Ismeta Neimarlije uzeo bluzu radničku, sjećam se, bila mi je velika, jer sam ja i bio malešan.Došli smo na most šehidski, a gore je bila straža na raskršću, njemačka straža. Italijani su bili u jednoj kući. Uglavnom, mi smo ih trebali iznenaditi. Među nama je bio jedan koji je bio u njemačkoj vojsci, pa je znao i govoriti njemački. Mi smo išli kao radnici, na posao, u pola 11 smo prešli, jedan za drugim, a pokupljeno je bilo cijelo oružje i dato nama, našoj grupi. Kada smo došli u naselje tzv. Albanija, na raskršće, Švabo nas je zaustavio. Pitali su nas ko ide, a ovaj naš što je znao njemački jezik malo, iz vojske, inače Krajišnik, Hrnjić se prezivao, je rekao da idu radnici na posao u Rudnik, od 11 da rade. Švabo je rekao da ide jedan naprijed, a ostali stoj. Tražio je propusnicu koju je svaki radnik morao imati, a taj što znao govoriti njemački je imao nož sakriven umjesto propusnice, i gotovo… Drugi put kada smo uletili u Kakanj, tri bataljona 1945. godine su trebala da zauzmu Kakanj, kako bi se prebacila Četvrta i Deseta divizija, koje su bile sa druge strane Bosne. Ja sam bio u prvom bataljonu Šeste krajiške udarne. Prvi bataljon je Šeste krajiške, drugi bataljon Osme krajiške, kojim je komandovao Osman Đafić koji je poginuo u Kaknju, treći Jedanaeste krajiške brigade sa kojom je komandovao jedan Mićo, koji je i bio ko-madant cijele te udarne grupe. Trebalo jezauzeti most u Kaknju, nisu bila dva mostakao sada, nego samo jedan. Bunker je biona onoj strani gdje je sada radnja od Begovca. Jedna grupa skojevaca, dobrovoljaca, sa mnom je bio i jedan Čehajić iz Visokog, došli smo blizu njihovog bunkera, a oni su pjevali: „Kiša pada, partizani bosi, samo Tito oputare nosi“. Trebali smo da oslobodimo most da bi prešla Divizija, i zauzeli smo most, zauzeli Kakanj, sem Grebena gdje su ostali Nijemci. Krenuli smo dalje sa Divizijom pre-ma Sarajevu, od Sarajeva prema Visokom koje smo oslobodili 7., i onda defnitivno Kakanj 8. aprila”

Preneseno iz: Kakanjske novine [broj 202, 1.12.2012]

Pozitivne kritike na projekat “Mjesec ratnih godina”: 900 učenika, 55 doniranih predmeta, 24 literarna rada, 2 gostujuće izložbe, 2 radionice, promocija knjige…

Projekat “Mjesec ratnih godina” u organizaciji JU KSC Kakanj – odjel Muzej Kaknja je trajao od 19.02.2018. godine do 15.04.2018. godine.  Ovaj projekat je za cilj imao aktuelizaciju historijskih podataka i utvrđenih istina o ratnim dešavanjima 1992–1995. godine, naročito sagledavajući trenutno stanje sve izraženije nacionalističke retorike u javnom mnijenju, a uzimajući u obzir činjenicu da se gradivo o pomenutom periodu nedovoljno obrađuje u školskom sistemu se sastoji od nekoliko javnih poziva i nekoliko manifestacija (izložbe, radionice, promocije knjiga..).

Projekat se sastoji od nekoliko javnih poziva i nekoliko manifestacija (izložbe, radionice, promocije knjiga..).

Javnosti su se uputila ukupno tri poziva:

  • Javni poziv za prisustvo času historije o ratnim godinama 1992–1995.
  • Pozvane su sve NVO, firme, osnovne i srednje škole, pojedinci…da poslušaju čas historije na kojem su predavanja držali borci i ratni komandanti: Munir Karahodžić i Fahrudin Aletović, te kustos Muzej Kaknja, MA historije, Amra Veispahić.
  • U periodu od 19.02.2018. godine do 15.03. 2018. godine, koliko je trajao odziv na Javni poziv, održana su ukupno 43 časa, a učešće su uzele kakanjske srednje i osnovne škole sa ukupno 900 učenika.

 

  • Javni poziv za doniranje ličnih predmeta iz rata
  • Javnim pozivom o doniranju ličnih predmeta iz rata nastojala se obogatiti vojna zibirka Muzeja Kaknja, te implementirati kolekcija ličnih predmeta iz svakodnevnog života u stalnoj postavci „Kakanj u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu“. Potraživani predmeti su bili: knjiga, odijevni predmet koji se nosio u ratu, omiljena igračka, pismo, fotografija, stare cipele, muzički instrumenat itd.
  • Kroz ovaj javni poziv, koji je trajao dva mjeseca (februar i mart), ukupno su pristigla 55 predmeta koji su stekli status muzejskih eksponata. Većina novopristiglih eksponata su iz kolekcije vojnog naoružanja i ličnih sredstava vojnika na frontu, dok je manji dio istih iz kolekcije svakodnevnih ličnih predmeta. Među onima koji su poklonili najveći broj eksponata ističu se: Fikret Trako i Muris Karamuja. Važno je istači da je prikupljeno i nekoliko ratnih pisama/dnevnika, tri u statusu reversa (Mirsada Čaluk – dva i Nermin Đokić – jedno) i jedno u statusu poklona (Fikret Trako). Jedan dio poklonjenih ekspoanta su uvršteni u reorganiziranu ratnu postavku Muzeja Kaknja.

 

  • Javni poziv za literarno takmičenje „Pismo muzeju – Moje iskustvo rata“
  • Literarn konkurs „Pismo muzeju“ je takmičenje koje je organizovala JU KSC Kakanj, Muzej Kaknja u okviru projekta „Mjesec ratnih godina“. Zamišljen je kao nadmentanje za najbolji literarni rad na tri predviđene teme: Priče sa ratnog fronta, Djetinstvo u ratu i Moje viđenje rata.
  • Ukupno je pristiglo 24 rada. Prema odluci žirija, u prvoj kategoriji – Priče sa ratnog fronta – prvu nagradu luksuzno izdanje „Bosanko kraljevstvo“ dobila je Nihada Hajdarević. U drugoj kategoriji – Djetinstvo u ratu, prvo mjesto pripalo je Evelinu Memiću. I u trećoj kategoriji – Moje viđenje rata, dobitnica knjige „Djetinstvo u ratu“ je Elma Begić. Pored potonje, nagrađena su još tri literarna rada iz ove kategorije a dobitnici su: Belma Ramić, Kanita Čišija i Adrijan Marić.

 

U sklopu projekta „Mjesec ratnih godina“ realizovane su razne manifestacije pod platformom sjećanja na ratni period 1992–1995.

 

  • Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine i obilježavanja treće godišnjice od osnivanja Muzeja Kaknja, 1. marta je upriličeno svečano otvorenje dvije gostujuće izložbe.
    „Lični predmeti iz opkoljenog grada“ – u organizaciji Muzeja Kaknja i Historijskog muzeja BiH i
  1. „Ratni dnevnici – svjedočenja životu“ – u organizaciji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti i Fonda memorijala KS.

Svečanosti otvaranja pomenute dvije gostujuće izložbe prisustvovalo je 70 gostiju.

  • U istom ozračju, 05. marta tekuće godine, za najmlađe su organizovane dvije radionice:
  1. „Izrada ratnih krpenih lutki“
  2. „Izrada pištolja, mačeva i strijela

Učešće na radionicama uzelo je ukupno 23 djece.

  • Ispred Stručne muzejske biblioteke, 12. aprila, održana je promocija knjige „Djetinstvo u ratu“, autora Jasminka Halilovića. Na istoj je prisustvovalo ukupno 50 posjetitelja.

 

  • Povodom Dana Općine Kakanj i Dana ARBiH, 13. aprila 2018. godine, upriličena je dodjela nagrada za literarno takmičenje i svečano otvaranje reorganizirane postavke „Kakanj u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992–1995“. Izložba je otvorena 1. marta 2016. godine, zahvaljujući donacijama naših sugrađana, a radovi na reorganizaciji iste vezani su za Javni poziv za doniranje ličnih predmeta iz rata. Od ukupnih 55 novopristiglih eksponata, u postavku je uključeno njih 14.

 

Pored uključenosti eksponata pristiglih Javnim pozivom, noviteti u reorganiziranoj postavci su: centralni dio postavke posvećen prvom predsjedniku suverene i nezavisne BiH, i vrhovnom vojnom komandantu, Aliji Izetbegoviću;  vitrina PL-a; zastave kakanjskih ratnih brigada; improvizacija minskog polja i ranjenika; te imaginarna lutka šehida.

Vizuelno, postavka je osvježena vitrinama Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Svečanom obilasku reorganizirane postavke „Kakanj u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992–1995.“ prisustvovalo je 40 posjetitelja.

Obzirom da je ovaj projekat izazvao sve pozitivne kritike naših sugrađana, plan je da se nastavi sa istim naredne školske godine uz dopunjavanje novih aktivnosti.

JU KSC KAKANJ

MUZEJ KAKNJA: Posjetili smo Muniru Hadžić, Ševalu Avdispahić i Nezira Čaluka koji posjeduju vrijedne eksponate za etnološku zbirku

U srijedu 24.01.2018. godine uposlenice JU KSC Kakanj – Muzej Kaknja prema službenoj dužnosti posjetile su gospodina Nezira Čaluka nastanjenog u selu Obre, te gospođu Muniru Hadžić iz sela Vehabi u svrhu otkupa eksponata. Eksponati koji su nam ponuđeni na otkup stari su oko 70 godina, a spadaju u etnološku zbirku. Predmeti koji su u relativno dobrom stanju poput mašine singerice, sahana sa poklopcem, seta ručnog rada (zar za prozore, nadstoljnjak i jagija) ponuđeni su na otkup Javnoj ustanovi Kulturno-sportski centar Kakanj. Prema riječima vlasnika eksponati su porodično naslijeđe i korišteni su u domaćinstvu.

Munira Hadžić i Ševala Avdispahić od svojih mladalačkih dana pokazivale su interes za ručne radove i izradu istih.
Ova posjeta iskorištena je kako bi se osoblje Muzeja Kaknja dodatno upoznalo sa raznim tehnikama kao što su: narodni vez, vez brojem, zlatovez, vez na leakrilu i i heklanje.

Kod gospodina Nezira Čaluka  postoje dva eksponata koja pripadaju etnološkoj zbirci a to su: plug – poljoprivredna sprava kojom se obrađuje (ore) tlo, usitnjavanje i poravnavanje zemlje nakon sjetve i trgovačka vaga sa tasovima.

Gospodin Čaluk i gospođa Hadžić pozvali su osoblje Muzeja Kaknja kako bi ponudili vrijedne eksponate ali prvenstveno kako bi nas upoznali sa svojim radom te da se upotpuni etnološka zbirka u muzeju.

Muzej Kaknja redovno vrši otkup eksponata koji su od važnosti za očuvanje kulturno-historijske baštine, ali isto tako mnogobrojni građani vrijedne eksponate poklone u muzej jer smatraju da je to najbolje mjesto za čuvanje uspomena na nekadašnji način života.

Nakon što se izvrši procjena eksponata Muzej Kaknja će otkupiti one koji su potrebni za bogaćenje etnološke zbirke.

JU KSC KAKANJ

Pristižu stari bicikli od naših sugrađana – U toku pripreme za muzejsku izložbu! Vršimo i otkup!

Nakon što smo objavili javni poziv za prikupljanje starih bicikala, dokumenata, dijelova, audio i video zapisa koji svjedoče o dugogodišnjoj tradiciji biciklizma u BiH moramo se pohvaliti pozitivnim odzivom naših sugrađana. Zahvaljujući njihovoj pomoći bit ćemo u prilici da obogatimo izložbu fotografija iz arhiva Zemaljskog muzeja i biciklističkih memorabilija koji svjedoče o dugogodišnjoj tradiciji biciklizma u BiH.

Ukoliko posjedujete stari bicikl možete učestvovati u ovoj muzejskoj izložbi tako što ćete nam  iznajmiti ili donirati vaš retro bike koji će biti dio izložbe tokom “Kakanjskih dana 2017” ali i naredni put kada pomenuta izložba bude organizovana u Kaknju ili u drugom gradu za kojom se pokaže interes.

Dakle, postoje dvije varijante i to da nakon izložbe posuđeni bicikl bude vraćen vlasniku te da svaki naredni put kada bude upriličena izložba vlasnik dobije ponudu da ponovo bude dio te izložbe u našem gradu ili drugom gradu gdje bude upriličena izložba.

Također, želimo da vas obavijestimo da vršimo otkup retro bicikala, dijelova kao i svih pomenutih materijala. Nakon što izvršimo selekciju najstarijih i najzanimljivijih dostavljenih materijala, stručni tim će izvršiti muzejsku procjenu eksponata.

Ono što je bitno istaknuti jeste da ćemo sve stare bicikle ili dijelove restaurirati. Za sve detaljnije informacije molimo vas da pozovete na broj telefona 032/771-920 ili nas kontaktirate putem e-maila juksckakanj@ksckakanj.ba!

Javni poziv je otvoren do 21.07.2017. godine!

Ovom prilikom zahvaljujemo se našim sugrađanima na pomoći i ukazanom povjerenju. Vlasnici izloženih retro  bicikala za vrijeme muzejske izložbe imat će priliku osvojiti i nagrade.

Na fotografijama pogledajte bicikle koji su pristigli u Muzej Kaknja a koji su stari oko 30 godina.

JU KSC KAKANJ

 

Amerikanka, Manevarka, Tenderka, Parnjača, a zovu je ĆIRO; Kulturno-zabavni program povodom završenih radova na lokomotivi 62-015

Danas je u dvorištu osnovne škole “Hamdija Kreševljaković” prigodnim kulturno-umjetničkim programom u organizaciji Javne ustanove Kulturno-sportski centar Kakanj predstavljen rezultat konzervatorsko-restauratorskih radova na lokomotivi 62-015, koja je poznatija kao „Ćiro“. Kakanjska rudnička parna lokomotiva, poznatija kao “Ćiro”, 19.11.2016.godine je nakon 18 godina ponovo prošla centrom Kaknja do mjesta gdje je 1998. godine stao i po posljednji put zahuktao svojim Kakanjcima.

Iako nije prošao šinama prevozeći ugalj što mu je i bila svrha do 1998. godine kada je posljednji put zahuktao, Kaknjci koji su se zatekli u jutarnjim satima na ulicama Kaknja i sa oduševljenjem gledali u “Ćiru” koji od danas u punom svjetlu krasi centar grada. Priprema za transport 40 tona teškog “Ćire” trajala je duže od planiranog s obzirom da je bilo potrebno osigurati bezbjednost prijevoza.

Ćiro je u krugu stare rudarske direkcije bio smješten proteklih godina, a njegova nova lokacija od danas je dvorište osnovne škole “Hamdija Kreševljaković” u centru Kaknja. Nova lokacija Ćire nije slučajna. Upravo na mjestu gdje je postavljen, bio je njegov kolosjek koji je puštanjem u rad mosta postao historija.

U okviru današnjeg programa prvi se obratio direktor JU KSC Kakanj Aldin Šljivo povodom završetka restauracije ovog spomenika.

“Od samog osnivanja, Dom kulture vezan je za RMU Kakanj, pa tako i ova današnja aktivnost. Dobiti povjerenje od Rudnika da čuvamo i upravljamo vrijednim eksponatima koji su bili u Rudničkom muzeju, kao i ovim vrijednim eksponatom koji je od danas dio fundusa Muzeja Kaknja je velika satisfakcija za naš rad kada kažemo da ćemo se baviti čuvanjem svih bogatstava koje ovaj grad nosi. Danas završavamo radove i obilježavamo završetak konzervatorsko- restauracijskih radova na lokomotivi kao i uređenje njene ambijentalne cjeline. Također, uradili smo info-tablu gdje smo upisali sve bitne karakteristike lokomotive kako bi svaki prolaznik dobio osnovne informacije o istoj”, navodi direktor JU KSC Kakanj koji se posebno zahvalio Rudniku mrkog uglja Kakanj i direktorici osnovne škole “Hamdija Kreševljaković” Nedžmini Buza koja je od samog početka podržavala ideju da se lokomotiva izmjesti u dvorište ove škole.

Dodijeljene su i zahvalnice za doprinos u očuvanju tehničkog spomenika kulture a povodom obilježavanja 50 godina postojanja JU KSC Kakanj.

Prva zahvalnica je uručena direktoru RMU Kakanj Kasimu Alajbegoviću zbog ukazanog povjerenja da poklone ovaj vrijedni tehnički spomenik JU KSC Kakanj.

Druga zahvalnica dodijeljena je direktorici OŠ “Hamdija Kreševljaković” Nedžmini Buza, budući da su velikodušno ustupili prostor dvorišta OŠ “Hamdija Kreševljaković” gdje se eksponat sada i nalazi.

prisutnima se obratio i dugogodišnji zaposlenik RMU Kakanj Adib Zekić koji je govorio o historijatu grada Kaknja, željezničkim prugama, vagonima i lokomotivama.

“Amerikanka, Manevarka, Tenderka, Parnjača, a zovu je ĆIRO!

Lokomotiva je manevarska lokomotiva. Zato su je nazivali Manevarka. Pošto je proizvedena u Sjedinjenim Američkim Državama, zvali su je i Amerikanka. Imala je nadimak i Tenderka. Zvali smo je i Parnjača. Govorim o imenima koja  nisu karakteristična  samo za Kakanj, već uopšte na prostorima Jugoslavanske državne željeznice. Mi  smo u Kaknju žargonski  sve lokomotive koje su pištale, dimile, tutnjale kroz grad,  zajedno sa vagonima, nazivali Ćirom. Ustvari Ćirom su se nazivali putnički  vozovi koji su saobraćali  uskotračnim prugama sa parnim lokomotivama, pa je otuda taj naziv, prenesen i među  nas u Kaknju.  Kada bi  lokomotiva sa vagonima uglja ili bez njih prolazila kroz grad,  govorilo se: „Ide Ćiro, skloni veš sa balkona“. Domaćice bi izlazile na blakone i prozore pa uklanjale  haljine sa štrikova, razastrte da se suše.

Spomenu sam da je ovo manevarska lokomotiva. To znači lokomotiva koja služi za manipulaciju  vagona, ili kompozicija vagona na željezničkim stanicama i skretnicama. To je lokomotiva koja  ima karkteristike,  pogodne za vuču  kompozicija  izvan  otvorenih pruga, odnosno u lokalnom željezničkom saobraćaju. Zato je bila pogodna za transport uglja od Separacije do Željezničke stanice, a kasnije od Stare do Nove Separacije ( od 1954.g.). Ko zna koliko je vagona i tona uglja prevezla? Kada smo pravili dokumentarni film o Rudniku Kakanj (2002.g.), na stogodišnjicu  neprekidnog rada, ekipa tog filma je pokušala izračunati koliko bi bila dugačka željeznička kompozicja sa prevezenim ugljem, a iskopanim u tih stotinu godina. Prestali smo računati, a pola u šali-pola u zbilji, konstatovali  smo da bi ta kompozicija sasvim sigurno opasla ekvator, najdužu Zemljinu paralelu, koja je dijeli  na dvije polutke, dugačku preko  40 hiljada kilometara. Vjerujem da  svi Kakanjci  koji  desetljećima pamte Ćiru,  misle da je  ta kompozicja  još i duža.

Ovo je lokomotiva koju su nazivali i Amerikanka. Proizvedena je 1944. godine, a na osnovu nekih logičkih poveznica, do kojih sam došao, najpoznatijom svjetskom tražilicom (Google), najvjerovarnije u Pensilvaniji. Iste godine je stavljena na raspolaganje Armiji Sjedinjenih Američkih Država, a trag o tome imamo u rudničkom dokumentu koji govori o tehničkim karakteristikama lokomotive. Kao pomoć u obnovi ratom porušene zemlje, poslije Drugog svjetskog rata, dodjeljena je Jugoslovenskim državnim željeznicama. Tada je i dobila nadimak Tenderka, a tender na njoj je ustvari spremište za vodu i ugalj. Izgradnjom normalnog kolosjeka, Šamac-Sarajevo i izgradnjom kraka normalnog kolosijeka kroz Kakanj, Rudniku je na raspolaganje najvjerovatnije data poslije 1948. godine. Prije  nije mogla, jer nismo imali normalni kolosijek.

Primjetili ste da sam spomenu jedan datum. To je 23. mart 1901. godine. U historiji Rudnika Kakanj, zabilježen je kao datum kada je sa radom počela željeznička pruga od stare Separacije do Željezničke stanice. Sada ću pomenuti još jedan datum. To je 18. juli 1998. godine. Na ovaj dan, ova Amerikanka, Manevarka, Tenderka, Parnjača, kojoj Kakanjci dadoše muško ime Ćiro, odradila je svoju oproštajnu vožnju, kroz najuži centar Kaknja, kojim su vozovi i lokomotive prolazili punih 97 godina. Bilo je to vrijeme, kada se počelo ozbiljnije  razmišljati o novoj urbanoj sredini  i doprinosu kojeg Rudnik  tome može dati. Načelnik Općine Kakanj bio je Kemal Brodlija, a generalni direktor Rudnika Avdo Suljić. Tog ljeta prestali smo brojati vagone sa natovarenim ugljem. Što ih je više bilo, značilo je da će proizvodnja biti veća i da će plate biti bolje. Tog ljeta, još smo svjedočili demantaži pruge i koliko god sklanjali veš sa balkona, psovali  zbog namjernog  puštanja pare i još namjernijeg  zvižduka lokomotive kojeg je proizvodio mašinovođa skrećući pažnju na sebe, bilo nam je nekako žao, što sve to opet ne čujemo, i ne vidimo. Danas  uživamo u  zelenoj transverzali kuda je nekada krivudala pruga. Spremni su novi planovi za  još  ljepše i funkcionalnije uređenje  tog prostora. Tako je to u vremenu. Svako ima ono nešto po čemu će  generacije pričati kako je baš u njihovom vaktu u Kaknju bilo najljepše.  Ćiro je  zato, od danas, dio Muzeja Kakanj” naveo je u svom govoru Adib Zekić.

Za ovu priliku smo pripremili zabavni i šarolik program, a za to su se pobrinuli vrijedni mališani vrtića “Mladost” sa svojim učiteljicama. Program je upotpunjen recitacijama kakanjskog pjesnika “Cibone” i prezetovanjem anegdota Fuada Brešćića.

Ovom prilikom se zahvaljujemo gostima na prisustvu, mališanima vrtića “Mladost”, kao i njihovim učiteljima za učešće u programu.

JU KSC KAKANJ